Naslovna / BiH / Godina protesta iza nas: Svoja prava na ulici tražili borci, rudari, prosvjetari, ogorčeni roditelji…

Godina protesta iza nas: Svoja prava na ulici tražili borci, rudari, prosvjetari, ogorčeni roditelji…

Proteklu godinu u našoj zemlji obilježili su protesti širom države. Nezadovoljni Bosanci i Hercegovci, borci, rudari, doktori, prosvjetari, studenti i mnogi drugi stajali su danima na ulicama, na žegi i stegi, očajno tražeći svoja prava. Oni s vrha nekima su pružili ruku, a mnogi još čekaju bolje dane i u novu godinu ulaze na rubu egzistencije.
Godina je počela protestima, a ispraćamo je uz potresne slike iz Banja Luke. Uzvici hiljada građana s banjalučkog Trga Krajine dugo će se pamtiti, kao i oni u centru Sarajeva. S jedne strane stisnute pesnice tražili su i još traže pravdu za Davida Dragičevića, a s druge za Dženana Memića.

Gotovo 300 dana u ovoj godini na ulici je proveo Davor Dragičević, otac tragično stradalog Davida, tražeći istinu o ubistvu svog sina uz neizmjernu podršku građana cijele BiH. Dvjestotinjak kilometara južno, Sarajevo je cijelu godinu stajalo uz Muriza Memića, oca tragično stradalog Dženana kojeg je zadesila ista sudbina, pronaći ubicu svog sina.

Tragedija dvije porodice ujedinila je ljude iz cijele države. Na nagoma su bili i još stoje građani Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Mostara, Zenice, Travnika…

Prvi veliki protesti za Davida Dragičevića i Dženana Memića održani su 15. maja 2018. kada se u Sarajevu okupilo nekoliko hiljada ljudi. Svaki naredni protesti u bili brojniji i glasniji. Najveći protesti “Pravda za Davida” održani su u Banjoj Luci 6. oktobra 2018. kada je na Trag Krajine izašlo 40.000 ljudi iz cijele države. Spektakularna fotografija iz zraka s banjalučkog trga na taj dan obišla je svijet i postala viralna na internetu.

Na ulicama od januara

Već u januaru 2018. godine prvi su na ulice izašli zenički rudari. Grupa radnika Željezare Zenica, preduzeća koje se nalazi u predstečajnom postupku, nezadovoljna sporim rješavanjem njihovog statusa, blokirala je saobraćaj na magistralnom putu M-17.

Kroz nekoliko prvih mjeseci 2018. godine zenički željezarci su uspjeli ostvariti svoja prava isplate zaostalih penzija i naknada, a još se bore za uvezivanje staža.

Među najglasnijima i ove godine bili su demobilisani borci. Ogorčeni nebrigom vlasti prema ovoj kategoriji društva i ignorisanjem njihovih zahtjeva, više puta su blokirali granice, magistrale, saobraćajnice i ceste u Federaciji BiH. Od početka su bili jasni u svojim zahtjevima – riješiti pitanje finansiranja boračkih udruženja, uvesti borački registar i dodatak.

Agonija boraca, prijetnje vlastima, višednevni protesti i parlisani putni pravci prouzrokovali su alarmantno stanje u Federaciji BiH.

Sigurno će ostati zapamćeni februarski protesti boraca kada su brojni građani, porodice s djecom, na izuzetno niskim temperaturama, bez vode i hrane, ostali satima zarobljeni u kilometarskim kolonama.

Petlja Šićki Brod u Tuzli bila je blokirana ove godine na desetine puta. Dok su mnogi analizirali da li je blokada ulica pravi način da se postigne cilj, ni snijeg ni vrućine nisu spriječili borce da stoje na ulicama danima.

Slike umornih, neumoljivih, pa i bijesnih boraca ispred Parlamenta FBiH mjesecima su punile novinske naslovnice i društvene mreže. Njihova agonija okončana je slavljem na istom mjestu u glavnom gradu BiH nakon usvajanja Zakona o pravima demobilisanih boraca.

Radnici Hidrogradnje mjesecima su ispred sjedišta firme u Butmiru i zgrade Vlade FBiH štrajkovali glađu. Očajno su tražili penzionisanje 267 radnika, isplatu osam plaća koje im duguju odlaskom firme u stečaj i otpremninu za radnike koji su s 30. septembrom 2016. otišli na biro.

Njihova borba još nije okončana, ali 11 mjeseci ukazivanja na izuzetno težak društveni položaj rezultiralo je penzionisanjem više od 60 radnika.

Naime, Federalna vlada je u novembru donijela odluku o izdvajanju blizu milion KM za uvezivanje staža za 60 radnika Hidrogradnje koji se od 2013. nisu mogli penzionisati zbog neuplaćenih doprinosa.

Politički analitičar Esad Bajtal govori nam kako šareni protesti raznih kategorija društva govore o ogromnom nezadovoljstvu naroda u BiH čija egzistencija je, kako kaže, potpuno urušena.

“Mi smo posljednji u Evropi po kupovnoj moći, a sve je to posljedica jednog neodgovornog načina vladavine u kojem vlastodršci vode računa isključivo o sebi i svojim strankama, a ne o onima kojima u predizbornim kampanjama obećavaju brda i doline. Različite pobune govore da su građani u vrlo širokoj lepezi profesija nezadovoljni. S druge strane, imamo fenomen da se građani nikad nisu zajedno pobunili. Nemamo tu sliku masovnih protesta 200, 300, pa i 500 hiljada ljudi na jednom mjestu. Ovo nezadovoljstvo u BiH traži milion građana na ulicama”, kazao nam je Bajtal.

Neki tražili veće plaće, a neki neisplaćene

Podsjećamo, u štrajku od 2015. godine, radnici Krivaje i u 2018. su u više navrata blokirali Zavidoviće iz više razloga – privatizacija firme, sumjiva prodaja imovine koju je ovo preduzeće imalo širom bivše države, problemi s ortačkom grupom, neisplaćene plaće, neuvezan staž…

Iz dana u dan prijetili su i da će se zapaliti benzinom jer se njihovim problemima nije nazirao kraj, što se ne može reći ni danas.

Ipak, proljetos su se nakon razgovora s premijerom Fadilom Novalićem u Sarajevu vratili nasmijani u Zavidoviće kad im je obećano da će njihovi zahtjevi biti ispunjeni. U junu su uplaćeni doprinosi za penziono-invalidsko osiguranje za 161 radnika Krivaje iz sredstava Vlade FBiH, a u augustu su posredstvom Fonda za socijalnu pomoć izdvojena sredstva za pomoć radnicima koji su propašću Krivaje ostali bez ikakvih primanja. Početkom decembra Vlada FBiH izdvojila je sredstva za uplatu doprinosa za još četiri radnika Krivaje.

Hiljade prosvjetnih radnika u Kantonu Sarajevo protestovali su sredinom godine tražeći ukidanje viška birokracije, provođenje kurikularne reforme, putpuno zaustavljanje mjera štednje, nove pedagoške standarde i normative, ukidanje novčanih kazni zbog sitnih birokratskih grešaka te potpuno poštivanje kolektivnih ugovora.

Novi protesti prosvjetnih radnika u KS organizirani su i u augustu i septembru pod motom “Tražimo dostojanstvene plaće”. Prosvjetari su tada izborili povećanje osnovice plaće na 310 KM.

Doktori medicine i stomatologije u Tuzlanskom kantonu protestovali su u junu, a podršku su im pružili i ljekari iz drugih kantona u Federaciji. Izašli su na ulice s jasnom porukom – ili će se potpisati kolektivni ugovor ili TK ostaje bez doktora medicine i stomatologije. Ovi protesti urodili su plodom i krajem juna tuzlanski doktori medicine i stomatologije dobili su svoj kolektivni ugovor.

Početkom decembra protestovali su ljekari u Hercegovačko-neretvanskom kantonu s porukom kako nasilje nad njima mora prestati.

Visoke cijene goriva i najave novih poskupljenja ove godine su izrevoltirale vozače u BiH koji su u junu blokirali ceste širom zemlje. Ko i većina drugih, i ovi protesti organizovani su na društvenim mrežama. Pokrenuta je akcija “Stop poskupljenju goriva” u kojoj su se vozači pozivali da svaki dan na sat vremena zaustave svoje automobile i blokiraju saobraćaj.

Građani naše zemlje ove godine su protestovali i zbog migrantske krize tražeći uklanjanje stranih državljna sa ulica i njihov humani smještaj. Bišćani su se danima okupljali na Gradskom trgu tražeći hitno rješavanje krize koja ih je zadesila zbog hiljada migranata koji su preplavili ovaj i druge gradove Unsko-sanskog kantona.

Protestovali i kupci stanova Stambeno-poslovnog objekta (SPO) 15. maj u Tuzli, radnici zatvorenog Hotela Ero u Mostaru, Uprava mostarskog Aluminija, radnici GIKIL-a, roditelji autistične djece u Sarajevu, uposlenici Željeznica Republike Srpske, radnici Studentskog centra u Sarajevu, novinari zbog napada na Vladimira Kovačevića, studenti u Bihaću zbog hladnih učinionica, LGBTI osobe i aktivisti za ljudska prava…

Pored protesta kojima su građani tražili svoja prava, bilo je i onih zbog političkog nezadovoljstva, kakvi su protesti u Mostaru zbog izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.

Bajtal ističe kako ljudi u BiH nemaju drugog načina da traže svoja prava, već izlaskom na ulice.

“Ovdje se ništa ne može riješiti pravnim i regularnim sredstvima. Ništa se ne može završiti parlamentarnom borbom. Ostaje da se borba građana za ljudska prava odvija na ulici, što životnu situaciju u BiH čini poraznom. Mali pomaci koji su napravljeni, imaju samo simboličku težinu. Tu se nije desilo ništa u velikoj mjeri. Nismo imali nikakve radikalne promjene poboljšanja egzistencije”, smatra Bajtal.

On dodaje kako su ljudi u BiH siromašni, goli, bosi, izvarani, pokradeni, bez dostojanstva i slobode.

“Potpuno smo poraženi građani jedne zemlje i društva koje sebe naziva demokratskim. Nikakvim demokratskim putem ne možemo ostvariti svoja prava”, naglasio je Bajtal.

Za očekivati je i u narednoj godini da će građani BiH svoja prava tražiti na ulici, a ostaje da vidimo koliko će nove vlasti imati sluha za njihove probleme. Kako kaže Bajtal, na kraju svakog bunta desi se improvizorij vlasti koji smiri građane, što ne dovodi do bitnih promjena za društvo.

klix

o H.H. / kakanjinfo.com

Pogledaj i

Do kad će se u Bosni i Hercegovini i dalje „šutiti i trpiti“: Stranačka zapošljavanja, nepotizam, (ne) pravda

Jaz između bogatih i siromašnih u BiH sve je veći, ali socijalno-ekonomska kriza u zemlji …