Naslovna / Ekskluzivno / Sifet Topalović: Održavanje slikarske kolonije je za mene vrlo zanimljiva i vrlo draga manifestacija

Sifet Topalović: Održavanje slikarske kolonije je za mene vrlo zanimljiva i vrlo draga manifestacija

 

IMG_20160802_134143

Na ovogodišnjoj likovnoj koloniji u oviru “Kakanjskih dana 2016”, smo imali priliku vidjeti više umjetnika, ali jedan od njih je specifičan na svoj način. To je naš Sifet Topalović, musliman, čovjek duboko u vjeri a među ponajstarijim slikarima. Budući da je opće poznato da Islam sa vjerskog aspekta ne dozvoljava oslikavanje, crtanje živih bića i likova, nas je zainteresovalo kako na to gleda naš Sifet, šta poručuje djeci, mladima, cjelokupnom građanstvu Općine Kakanj i kako da drugima zajedno objasnimo na koji način se može biti duboko srcu vezan za vjeru i biti kvalitetan dobar i pošten slikar. Kroz razgovor za Kakanjinfo, otkrili smo umjetnikovo viđenje na današnje stanje kroz prizmu vjere, opće situacije u društvu. Jednim dijelom na takav način želimo da razbijemo predrasude mnogih koji gledaju kako čovjek izgleda ali ne i njegova djela. Topalović nam je dokazao da ljude ne treba cijenit prema titulama već po djelima. Odlaziti redovno u džamiju, učiti Kur,an, družiti se s prijateljima, biti koristan i aktivan član društva se itekako može postići, upućivanje na  dobro to Islam prvenstveno nalaže.

Sifete, recite nam, šta mislite o aktuelnoj manifestaciji “Kakanjski dani 2016”? 

U punom jeku ovog “dugog toplog ljeta”, startali su i “Kakanjski dani kulture i sporta 2016.godine”. Za mene kao, ponajstarijeg kakanjskog umjetnika slikara, održavanje tradicionalne slikarske kolonije je uvijek vrlo zanimljiva i vrlo draga manifestacija.

Naše općinsko slikarsko udruženje “Duga Kakanj”, i ove godine, u zelenoj bašći poviš gradske Pošte, vrijedno odrađuje svoju “ekološku” funkciju ovogodišnje manifestacije. Nije potrebno naglašavati, koliko je za naš Kakanj značajno podizanje ekološke svijesti i ekoloških navika našeg stanovnišva.

Iako su očigledno vidni rezultati dugogodišnjeg angažovanja općinskih struktura na tom polju, zelenih površina, čistog zraka i plavog neba nad našim gradom nikad dovoljno. Pamtim, tamo nekih dalekih 60-tih godina prošlog vijeka, kad smo se k'o djeca po vazdan igrali u mehkim travama obarskog polja, da smo “normalno” pili svježu i bistru vodu rijeke Trstionice, i to skoro na samom njenom utoku u golemu rijeku Bosnu.

Tih dalekih, al’ najljepših godina, sva kakanjska djeca su, zadihana od beskrajnih dječijih igara, “normalno” udisala čisti zrak i gledala u “normalno” plavo nebo. Poodavno,na našu veliku žalost, sve te nekad svakodnevne blagodeti su u velikoj mjeri izčezle sa naših kakanjskih prostora!

Odakle Vam naviru ideje, šta volite slikati?

Sve te “normalne” i beskrajno drage boje i oblike iz mog djetinjstva, sa sjetom, već desetljećima prenosim na platna i uporno pravim (za mene) “normalne” slike. Poznato je, da se svaka umjetnost temelji na duboko ljudskoj potrebi za lijepim i ljepotom, i umjetnici su moralno zaduženi da uljepšaju i oplemene prostore u kojima žive ljudi.

Nažalost, savremena umjetnost je poodavno izgubila taj izvorni i temeljni kurs proizvodnje ljepote i oplemenjivanja ljudskih duša u svakodnevnom životu. Konzumacija te umjetnosti lahko prolazi kod gradskih ljudi koji se već generacima rađaju i žive u neprirodnom okruženju betona, metala, stakla, plastike i asfalta.

Za mnoge ljude iz takvog životnog ambijenta, moje slike sa toplim bojama izlaska ili zalaska zlatno-narandžastog sunca u nekom (za njih apstraknom) planinskom ambijentu, dođe k'o mehlem za njihovu “stubišno armiranobetonsku i asfaltnu dušu”.

Da li se teško rastati sa slikom, prilikom prodaje ili poklona drugima?

12011217_132243603796570_363101522681790575_n

Ja svaku sliku pravim ( a ne “stvaram”) prvenstveno za sebe i svoju dušu, i uvijek mi je pogolem problem pri prodaji se rastati sa njom. Interesantno je, da moja draga hanuma i hadžinica Zijada, upšte nema tih “sentimentalnih” problema kad prisustvuje tim, za mene redovno mučnim prodajnim trenucima.

Može li čovjek biti dobar musliman ali i umjetnik?

Naime, još bih napomenuo, da sam u onim tegobnim danima prošlog rata spoznao i još jedan predivan svijet savršenog smisla i beskrajne i svevremene ljepote. Taj svijet pun jasne svjetlosti je beskrajno more koje obuhvaća sve nijanse potreba svih ljudskih bića i njihovih duša, i zove se vjera ISLAM!

Više od dvadeset godina, živeći i proučavajući to beskrajno more svakog dobra, između ostalog sam i spoznao smisao i cilj svake umjetnosti. Svaki razumom obdareni insan je dužan, da sve svoje intelekualne i fizičke sposobnosti upotrijebi za promovisanje ( zahvaljivanje i slavljenje) samo Onog Koji je nas stvorio i nikog više!

Kako kao umjetnik i vjernik gledaš na trenutnu situaciju oko nas?

Ovo planetarno tegobno stanje je rezultat slavljenja i promovisanja skupine očigledno pokvarenih ljudi i promovisanje i slijeđenje njihovih opšte štetnih ideja. Nažalost i na štetu cijele civilizacije, mnogi izuzetno obdareni umjetnici su aktivno uključeni u ovo navedeno opšte zlo. Ja kao musliman umjetnik, trudim se da u tom šejtanskom zlu ne učestvujem!

Neki od mnogobrojnih Sifetovih radova.

12039659_133122443708686_1369199385615148216_n

H.H. / Kakanjinfo

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *