RMU KAKANJ duguje 200 miliona maraka,nismo ispunili plan i za deset mjeseci imamo gubitak od 8,8 miliona KM

O ovogodišnjim rezultatima, ali i daljim planovima za Oslobođenje je govorio v. d. direktor Rudnika Kakanj Sead Imamović

S kakvim proizvodnim i poslovnim rezultatima Rudnik Kakanj ispraća ovu poslovnu godinu?

– Prema rezultatima koje imamo za deset mjeseci, mogu reći da nismo zadovoljni ostvarenim ako rezultate posmatramo u odnosu na plan. Ako rezultate posmatramo u odnosu na proizvodnu problematiku i razloge koji su doveli do manjeg ostvarenja, posebno u podzemnoj eksploataciji uglja, onda smo zadovoljni, jer je moglo biti lošije.

Nismo ispunili plan i za deset mjeseci imamo gubitak od 8,8 miliona KM. Osnovni razlozi su nepovoljni geološki uvjeti za otkopavanje u jami Begići-Bištrani te manja toplotna moć uglja iz otkopnih polja i na površini i u jami.

Negativno poslovanje

Ne ističem ove razloge kao alibi, ali i jedan i drugi su isključivo prirodni faktor. Mi ne možemo prodavati ugalj visoke topline ako je njegova toplinska vrijednost u ležištu ispod naših planskih procjena.

Planirali smo otkopavati ugalj od oko 12.500 gigadžula po toni.

To smo imali prva tri mjeseca ove godine i zabilježili pozitivno poslovanje u prvom kvartalu. Onda je kvalitet uglja padao do neočekivanog nivoa.

Planirali smo prodati ugalj čija je ukupna toplina za deset mjeseci 12,7 miliona gigadžula, a prodali smo nešto malo više od 11 miliona, odnosno manje od plana 1,5 miliona gigadžula. To je uzrok na koji mi ne možemo djelovati, izuzev izdvajanjem jalovine, što daje minimalne efekte.

Drugi razlog za negativno poslovanje je i manje ostvarena proizvodnja uglja. Manje smo iskopali za oko 40 hiljada tona, i to zbog tektonskih poremećaja, a kada se ove brojke pretvore u novac, onda dobijemo negativnih osam miliona KM.

Kako je moguće povećati kvalitet, proizvodnju i prihode?

– Puno je pretpostavki na kojima radimo pripremajući se za narednu godinu, a to najčešće znači konsolidacija proizvodnih kapaciteta.

Tako za Površinski kop Vrtlište treba i dalje pripremati prostor za odlaganje velikih količina otkrivke, a nakon što smo završili generacijski značajan objekat, tunel za preusmjeravanje rijeke Ribnice, slijede poslovi na izgradnji brane.

Investicijske odluke za finansiranje brane iz vlastitih sredstava su pokrenute i to će značajno doprinijeti otkrivanju novih površinskih otkopnih polja koja bi trebala imati veću toplinsku vrijednost.

U podzemnoj eksploataciji i dalje očekujemo sličnu problematiku, ali sa iskustvom koje imamo iz prva dva otkopna polja, vjerujem da ćemo se lakše i efektivnije boriti s tektonskim uvjetima. Pored toga, radi se i na efikasnijoj i produktivnijoj organizaciji Rudnika i sve skupa bi trebalo dati bolje efekte u odnosu na ovu godinu.

Prošlo je deset godina od uspostavljanja Koncerna. Da li ovaj oblik organizovanja odgovara Rudniku Kakanj?

– Tu se znaju zakonska i međusobnim ugovorom definisana prava i obaveze. Iz tih okvira se ne izlazi, ali je poslije deset godina realno pristupiti unapređivanju procesa. Najveća korist i za nas i EPBiH bilo je investiranje vladajućeg društva u proizvodne kapacitete kakanjskog Rudnika.

Šteta što je investiranje zaustavljeno jer sve što nije realizovano, i sve što smo još mogli predložiti za investiranje još bi značajnije unaprijedilo proizvodnju uglja, a u tom slučaju i proizvodnju električne energije.

Vjerujem da će doći do redefinisanja odnosa unutar Koncerna jer predstoje dugoročni planovi, koji su uslovljeni tržištem električne energije, a tome se i rudnici trebaju prilagođavati.

Planirano je i restrukturiranje Rudnika. Ima li naznaka kako bi trebao izgledati restrukturirani Rudnik Kakanj i koliko bi taj proces trebao trajati?

– Restrukturirani Rudnik Kakanj i dalje vidimo kao rudnik u kojem se obavlja i podzemna i površinska eksploatacija uglja, s dovoljnim brojem radnika u proizvodnji i pratećim djelatnostima, koji će biti manji od postojećeg, a trenutno imamo 1.650 zaposlenih.

Znači, restrukturirani Rudnik podrazumijeva kapacitete za otkopavanje i preradu uglja s funkcionalnim i efikasnim pratećim djelatnostima i brojem izvršilaca koji omogućava visoku produktivnost s prihodima koji su bar jednu marku iznad rashoda. Kako će to konačno izgledati umnogome zavisi od strateških opredjeljenja vladajućeg društva do 2035. godine, koja su značajnim dijelom određena ekološkim standardima Evropske unije.

Sve više se insistira na proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, a sve manje na proizvodnji energije iz uglja koja je opterećena naknadama po osnovu štetnih emisija, posebno ugljendioksida. Slika restrukturiranog Rudnika zavisi od konačnog opredjeljenja vladajućeg društva s kojim blokovima i kojim kapacitetima će raditi Termoelektrana Kakanj u narednih dvadeset godina.

image

NISMO SE ODREKLI BLOKA 8, KAŽE IMAMOVIĆ/DIDIER TORCHE

Prema dugoročnim projekcijama EPBiH do 2035. godine, postoje dvije varijante vezane za blok 8. Jedna da će se graditi, a druga da neće?

– Na tim opredjeljenjima i na bazi rezervi uglja zasnivat će se i razvoj Rudnika Kakanj. Mi imamo rezerve i imamo definisane kapacitete, površinske, a u značajnoj mjeri i podzemne eksploatacije.

Mi se nikada nismo odrekli bloka 8, a šta će i kako će biti, odluku će vjerovatno donijeti Vlada s resornim ministarstvom i vladajućim društvom. U tome će i Rudnik tražiti uvažavanje naših stavova i interesa.

Vidite li izlaz za pozitivno poslovanje rudnika uglja?

– Mnogo je predradnji koje bio trebale biti urađene. Praktično, nijedan rudnik izuzev Gračanice ne posluje pozitivno. Zašto? Zato što su kroz nepromjenljivu i jednom utvrđenu cijenu uglja prihodi od prodaje uglja u nesrazmjeri s promjenljivim cijenama roba i usluga potrebnih za ostvarenje naših planova.

Bolni rezovi

Odnosno, sve što je potrebno za ostvarenje plana: obaveze prema radnicima, repromaterijal i usluge, sve je na slobodnom formiranju cijena i to su troškovi koji su iz godine u godinu imali tendenciju rasta.

Cijena uglja određena je 2009. Od tada do danas Kolektivni ugovor je mijenjan tri puta i sprema se njegova četvrta izmjena, a uvijek je dolazilo do povećanja vrijednosti satnice uposlenika.

Dakle, nužna je jedna sveobuhvatna ekonomska analiza, za sve rudnike u Koncernu i smjernice koje bi iz analize proizašle i usmjerile rudnike ka pozitivnom poslovanju.

Nije dovoljno ispuniti fizički obim proizvodnje nego je potrebno da ugalj odgovara kvalitetom, toplinskom vrijednošću, što propisuje ugovor.

Potreban je niz mjera i bolnih rezova da bi se stabilizirali poslovni rezultati i kako bi se pozitivno poslovalo. Tekuće poslovanje opterećuju obaveze prema fondovima iz ranijih perioda. Neki period Rudnik nije plaćao obaveze i sve to sada dolazi na naplatu. Ostala je obaveza prema državi, dobavljačima i akumuliranom gubitku.

Za izmirenje tih obaveza trogodišnja proizvodnja je već potrošena. Nama danas treba više od 200 miliona KM da zatvorimo te obaveze.

Sedamdeset miliona su fondovi, 20 dobavljači i 125 miliona KM je akumulirani gubitak. To je naša trogodišnja proizvodnja.