Naslovna / Kolumne / BOŠNJACI TREBAJU BITI PONOSNI ŠTO IM JE PREDSJEDNIK BIO ALIJA IZETBEGOVIĆ

BOŠNJACI TREBAJU BITI PONOSNI ŠTO IM JE PREDSJEDNIK BIO ALIJA IZETBEGOVIĆ

U povodu obilježavanja godišnjice preseljenja na ahiret prvog predsjednika Predsjedništva BiH, rahmetli Alije Izetbegovića, udruženje „Mladi Muslimani“ je protekle godine objavilo djelo „Umjerenost u politici i djelovanju Alije Izetbegovića“. …

b0a1ba9aaabe1e1e0dd99b8b35af7e18_xl

Radi se o knjizi izabranih članaka dvojice autora Anesa Džunuzovića i dr. Admira Mulaosmanovića koji tretiraju različite oblasti vezane za političku misao i djelovanje predsjednika Izetbegovića, njegov teorijski koncept i ulogu u potpisivanju Daytonskog sporazuma. Kako autori ističu, nema sumnje da je predsjednik Alija Izetbegović bio umjeren, pravedan, tolerantan, hrabar i nadasve skroman čovjek. Nakon mnogi patnji kroz koje je prošao i iskušenja u kojima se našao, u kojima je ostajao pribran i nije odustajao od svojih ideja, smatrajući ih pravednim i dobrim, on postaje lider jedne države, predvodnik naroda u ratu i kasnije u miru.

S jednim od autora ovog djela, Anesom Džunuzovićem, smo obavili razgovor vezan za knjigu, važnost poznavanja lika i djela Alije Izetbegovića, i umjerenosti u politici i djelovanju Alije Izetbegovića.

Kako se očitovala umjerenost u politici i djelovanju rahmetli predsjednika Izetbegovića?

Anes Džunuzović: Predsjednik Izetbegović politički promišlja čitav život. Poznato je da su u vrijeme Drugog svjetskog rata svijetom vladale dvije nazadne ideologije, komunizam i fašizam, koje Izetbegović kao i generalno Mladi muslimani nisu nikad prihvatili. On je već tada pokazivao da je njegov politički smjer umjerenosti, tolerancije, poštovanja drugog i drugačijeg, ali ne na štetu sebe.

Kada je postao politički aktivan u vrijeme raspada Jugoslavije, a to ne poriču ni njegovi najveći neprijatelji, da je predsjednik Izetbegović bio jedan od najvećih pobornika borbe za očuvanje Jugoslavije u nekom obliku, svjestan da raspad Jugoslavije vodi ka krvoproliću i ubijanju, iako je u komunističkom sistemu dva puta bio zatvaran i proganjan. I pored toga je smatrao da Jugoslavija može opstati u nekom drugom obliku od onoga u kojem je bio. Iskreno se zalagao za mir i na taj način pokazivao svoju umjerenost, neisključivost i poštovanje drugih naroda i republika. Međutim, kada je postalo jasno da srpska i hrvatska hegemonija ne dopuštaju taj koncept, već idu u smjeru kojim će naštetiti Bosni i Bošnjacima, Izetbegović u tim okolnostima nije prodao niti svoje niti bošnjačko dostojanstvo.

Tokom perioda agresije uvijek je tražio rješenje, iskreno ulazio u sve pregovore, uvijek je isticao da je Bosna multikulturalna i multikonfesionalna zemlja u kojoj ima mjesta za sve narode. Nikada nije bio isključiv, pa ni u najgorim trenucima agresije nije odustajao od multikulturalnosti BiH. Uvijek je imao umjerenost u političkim stavovima i djelovanju, uvijek je tražio kompromis, uvijek je tražio rješenje kojim će biti svi zadovoljni, što se ne može reći za političke lidere drugih naroda.

Zašto se udruženje „Mladi Muslimani“ odlučilo na izdavanje ove knjige?

Anes Džunuzović: Knjiga „Umjerenost u djelovanju i politici Alije Izetbegovića“ predstavlja ustvari tri članka. Knjiga je izdana prošle godine u povodu 12. godišnjice preseljenja Alije Izetbegovića na ahiret. Mladi Muslimani pokušavaju da se sjećaju rahmetli predsjednika koji je bio dio tog pokreta, kao i svih drugih Mladih muslimana iz tog perioda koji je bitan za temelje naše države i opstanak nacije. To je bila naša vodilja. U kontinuitetu se nastavljamo prisjećati naslijeđa Alije Izetbegovića. Prije tri godine smo imali obilježavanje tridesete godišnjice Sarakevskog procesa koji smo realizirali u Sarajevu s općinom Bacilar iz Istanbula. Svake godine nastojimo da imamo aktivnosti vezane za promociju lika i djela Alije Izetbegovića.

Možemo li iz života Alije Izetbegovića uzeti neke pouke ili savjete vezane za budućnost?

Anes Džunuzović: Nakon dženaze rahmetli Izetbegoviću su pitali njegovog sina Bakira kako je on to doživio. On je odgovorio da je s preseljenjem Alije Izetbegovića nije osjetio veliku žaljenje ni tugu, već je osjetio ponos jer je rahmetli Alija imao takav život i misiju koju je imao cijeli život i koju je uspio da okonča, a to je da bošnjačkom narodu dadne određeno dostojanstvo i optimizam, da bude borac za nezavisnost države, vraćanje nacionalnog imena Bošnjaka, nacionalnih institucija.

Alija Izetbegović je maksimalno realizirao svoj život, malo ljudi uspije da svoj život maksimalno iskoristi, i uspio je da ostvari ono o čemu je čitav život sanjao. U tom kontekstu je govorio Bakir Izetbegović, i zaista je to tako.

Rahmetli Izetbegović je realizirao ono za što je živio. Mi možemo iz njegovog života izvlačiti pouke za našu budućnost, a to su bezrezervna borba za dostojanstvo svog naroda, ljubav prema svom narodu, ljubav prema svojoj državi, ljubav prema svojoj vjeri, ljubav prema svojoj tradiciji. To su vrijednosti koje je Izetbegović nosio cijeli život i na nama je da nastavimo da se borimo za našu državu, da se borimo za naše institucije, za dostojanstvo našeg naroda, da se borimo da naš narod bolje živi na svim poljima, da se zalažemo za svoju vjeru, i da se kroz sve to borimo za univerzalne vrijednosti koje je Izetbegović nesumnjivo nosio sa sobom.

Bošnjaci mogu biti apsolutno ponosni što smo imali takvog lidera. Trebamo bez imalo stida slijediti put rahmetli predsjednika, štaviše, odstupanjem od toga bismo izdali ono za šta je on živio. Alija Izetbegović je svojim životom, svojim radom, svojim moralom, svojim dostojanstvom pokazao kako neko treba provesti svoj život.

Akos.ba/Nedim Botić

Komentari koji slijede su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Kakanj Info. Komentarišite članak pristojno i u skladu s etičkim normama javnog obraćanja! Redakcija Kakanjinfo.com zadržava pravo da neprimjerene komentare bez upozorenja obriše, a u slučaju ponavljanja ili težih prekršaja i onemogući autora da nastavi komentarisanje!

o H.H. / kakanjinfo.com

Pogledaj i

Vode li ičemu rasprave o marami?

Odluka Evropskog suda pravde po kojoj je poslodavcima dopušteno da zabrane radnicima da nose “vidljiva …