Naslovna / Magazin / Priča o djevojci, džamiji i Bijelim Vodama

Priča o djevojci, džamiji i Bijelim Vodama

Pripovijedala je i nana unukama dok im je predavala  u ruke miraz, sofra-bošće i peškire, bezove i svilene šamije. Pamtile su je najčešće djevojke u Bijelim Vodama, malom zelenom selu pod plavim svodom.

Djevojke što miraz nose u tuđinu, a vezenu maramu sa izvezenom džamijom nose u njedrima, da obrišu suze za voljenim krajem. Jednom je tako bila djevojka, a danas postoji džamija, a u džamiji mihrab, a ispod mihraba teče izvor, voda- Božiji dar. Kažu da ljudi poslije smrti žive ako iza sebe ostave neki hajrat, česmu, džamiju, put, voćku, dijete…

I danas živi jedna djevojka, vječito mlada i lijepa. Lijepa kao kap vode, bijeli potoci, zelene livade, uzorane njive, i obeharali voćnjaci što je naslijedila u miraz. Dok je kraj mušepka iščekivala dragog usnila je malu džamiju u pustom selu i česmu s bistrom vodom- bijelom vodom. Bezimena djevojka, dobrog soja i ponosnog roda, nije dočekala dragog iz neke daleke vojske, jal’ turske jal, jal’ austrijske. A znala je ona da je Bosnu  gazila tuđa čizma, ali ostala je i Bosna i potoci što kroz Bijele Vode teku, tuđe čizme danas gaze nečiju tuđu zemlju.

Nije dočekala da svatovski konji pronesu darove niz kaldrmu. Ozeblo je srce čekajući na čardaku, a ogrijala se tek u džamiji ispod malog sela na ravnoj livadi. Najednom se desi Božija volja, ispod sela nasta jezero a stara džamija potonu, zajedno sa djevojačkim iščekivanjima dragog iz dalekog kraja. Tako su djevojački snovi kroz potoke oticali u modrozeleno jezero, asrce ostalo umjesto uz dragog, uz džamiju. Pa kome da šapne svoje jade, osim Njemu, Jedinom u Njegovoj kući? Ona, jedinica, bez ikog svoga. I danas se ispod mihraba šapću tihe molitve na izvoru Bijelih Voda. Moli se za život, za ljubav,  za mir za sreću. Prodala je ona uzorane njive, obeharane voćnjake, i zelene livade da prenese džamiju iz jezera na brdo. Da se do Kićeve čuje zov mujezina dok zora sviće, a u Otesima blago odjekuje. Nema više uzoranih njiva ostala pusta ledina na Otesima, tek pokoja Ljibičica iscvate da podsjeti na djevojačku ljepotu.

Ostao je samo ispod puta jedan mezar sazidan od kamena, rukama zaboravljenog zidara. A u mezaru, vječito mlada, ostala je da sniva djevojka. Iznad puta nad vodom, i danas prkosi vremenu djevojačka džamija, a iz česme voda žubori, i priča o životu u Bijelim Vodama.

Piše: Naida Šahinbegović

Akos.ba

o H.H. / kakanjinfo.com

Pogledaj i

Svjetski dan vida – skriningom do ranog otkrivanja i spriječavanja oštećenja vida

Svjetski dan vida obilježava se svake godine drugog četvrtka u oktobru, sa ciljem podizanja svijesti …