Naslovna / Sport / Bio je zidar, zatvorenik i slučajni nogometaš, a sad je na vrhu Premiershipa

Bio je zidar, zatvorenik i slučajni nogometaš, a sad je na vrhu Premiershipa

Život je nekad, a često u ključnim trenucima, igra slučaja.

Neko će upoznati ljubav svog života jer će zakasniti na tramvaj i na stanici biti pet minuta duže. Neko će dobiti posao jer se u klubu jedne večeri zapio s direktorom velike firme koji će mu garantovati zaposlenje. Gazde će biti predgrupa Led Zeppelinu u Zagrebu jer su se Page i Plant s Alkom Vuicom zapili Pod Mirnim krovovima i uprli prstom u neke tamburaše i rekli: “Hoćemo njih.” Čovječanstvo je, na kraju krajeva, nastalo jer je asteroid koji je svemirom putovao milionima godina udario baš u poluotok Yucatan i poslao milione tona sumpora u zrak, ubio dinosaure i omogućio razvoj čovjeku. Da je udario par sekundi kasnije, pogodio bi okean, dogodio bi se tek veliki tsunami, dinosauri bi preživjeli, ja ne bih pisao ovaj tekst, a vi ga ne biste čitali, piše Stjepan Mati za Index.hr.

Niti bi Troy Deeney postao legenda Watforda s kojim je trenutno na vrhu Premiershipa s četiri pobjede iz četiri kola. Deeney, taj nevjerovatan lik, postao je jedna od zvijezda Premiershipa baš tako – slučajno. Zahvaljujući maminoj navici da petkom posprema stan, upornošću jednog skauta i činjenici da je iscipelario studenta na ulici.

Za razliku od brojnih nogometaša koji su odrasli u nekim radničkim kvartovima, Deeney nije nikad razmišljao o karijeri nogometaša.

“Nije mi bilo na kraj pameti. Ja sam vam više bio onaj kvartovski tip koji se smucao po parkovima, ganjao cure i upadao u probleme. U mom okruženju možeš otići lijevo ili desno. Desno ćeš tu i tamo brzo zaraditi neki novac, potrošiti ga, piti i glupirati se. To je lakši put. Onaj lijevo je teži, naporniji i traži više predanosti i možda pet posto mojih sugrađana njime krene”, priča Deeney.

Mladi Troy s 18 godina se jasno opredijelio za desni put. Radio je kao zidar za 120 funti sedmično, do tada je već dvaput bio izbačen iz škole, a sa 16 je odustao od obrazovanja. Želio je postati vatrogasac jer oni četiri dana rade pa su četiri dana slobodni. Nogomet je igrao usput, a priliku za probu u Aston Villi je upropastio jer je zakasnio na tri od četiri treninga. No, onda se uplela sudbina.

“S 18 godina sam baš počeo dosta izlaziti u centar s prijateljima. Dolazio bih kasno kući, a te subote me mama ujutro potjerala iz kreveta jer je svake subote čistila stan. Nisam znao šta bih sa sobom pa sam otišao u svoj lokalni klub Chelmsey Town u kojem sam povremeno igrao”, prisjeća se Deeney.

IGROM SLUČAJA JE DOŠAO NA UTAKMICU

Lokalnu niželigašku utakmicu gledao je Walsallov glavni skaut Mick Halsall, i to samo zato jer je otišao pogledati svog sina, i to samo zato jer je trebao skautirati drugu utakmicu koja je odgođena. Nakon utakmice je sreo Deeneya u, gdje drugo nego, u pubu.

“Pitao me bih li došao na probu u Walsall, ali me stvarno nije bilo briga za to što me neki starac ispituje u birtiji. Bahato sam mu odgovorio da nemam pojma ni gdje je Walsall, iako je bio deset minuta od moje kuće. Ja to nisam znao jer nikad nisam izašao iz svog kvarta, a kamoli grada. Rekao mi je da dođem u ponedjeljak, ali nisam mario”, rekao je Deeney.

Ono što Troey nije znao je da ga se Halsall nije namjeravao tako lako riješiti i da je saznao kako se zove i gdje živi. Tulumario je cijelu subotu i nedjelju da bi ga u ponedjeljak ujutro probudilo lupanje po vratima.

“To je bio trenutak koji je sve promijenio. On nije to morao učiniti, nije se morao truditi. Život mu nije bio ništa bolji zbog toga što je došao na moja vrata, ali je u meni vidio da mogu postati neko i nešto”, prisjetio se Deeney.

Halsall ga je nagovorio da dođe na sedmicu dana probe. Sedmica je prerasla u četiri sedmice pa i u tri mjeseca. U deset utakmica na posudbi u niželigašu zabio je osam golova i osam u osam nastupa za Walsallove rezerve. No, iako se činilo da polako ide prema naprijed, Deeney nije imao prevelika očekivanja.

“I tad sam mislio da je to samo prolazno, da će sve propasti i da se vraćam u moj Chelmsley Town. Nisam tip koji će samom sebi pomoći. No, ako me staviš na pravi put i daš mi zadatak, ja ću ga izvršiti”, kaže Deeney.

Mick Halsall je imao tri igrača na posudbi u Halesowenu, a samo jedan profesionalni ugovor. Halesowen je igrao u gostima kod jednog velškog kluba.

“Ta dva druga dečka su bili bolji od mene, bez sumnje. Putovali smo pet sati autobusom i dobili 3:2, a ja sam zabio sva tri gola. Vratili smo se u četiri sata u noći, a Mick je zvao u osam i rekao mi da moram doći i u klub. Nazvao je i drugu dvojicu, ali oni se nisu javili na telefon. Ja jesam, došao sam i dobio ugovor. Rekao mi je da je to bio konačni test moje želje”, otkrio je Deeney nevjerovatan put do vrha Premiershipa.

Troy je ušao u ekipu Walsalla, tada četvrtoligaša, i malo po malo se uspinjao. U sezoni 2009./2010. zabio je 14 golova i Watford ga je tog ljeta kupio za 700.000 eura.

“NAJLAKŠE JE PONAVLJATI GREŠKU I KRIVITI DRUGE”

“Odabrati pravi put u životu je jako teško. Ja sam u životu radio greške, svi smo. No, najlakše je ponavljati greške i kriviti nekog drugog nego reći sam sebi: Sjebao si, promijeni nešto. Dovoljan je samo jedan krivi potez da pokvarite stotinu drugih dobrih”, kaže.

U to se uvjerio iz prve ruke. Deeneyev posvojitelj Paul Anthony Burke, s kojim je bio strašno vezan, preminuo je u ljeto 2012. godine od raka. Troy, koji je sezonu 2011./2012. završio s respektabilnih 12 golova u Championshipu, bio je potpuno rastrojen. Pet dana je od očaja pio s bratom i društvom, a jedne večeri je iscipelario studenta na ulici i dobio deset mjeseci zatvora.

“To je bila apsolutno najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi u životu. Naravno, sram me i užasno mi je žao tog čovjeka, ali me iskustvo u zatvoru učinilo boljim čovjekom. Sigurno ne bih danas igrao u Premiershipu. Bio bih negdje u nižim ligama, igrao bih za 300 funti sedmično i mislio bih da sam velika faca. No, u zatvoru sam se potpuno promijenio”, kaže Troy koji je izašao nakon tri mjeseca.

“Te večeri sam bio vani s 20 ljudi. Od 200 ljudi koliko sam ih imao u imeniku u mobitelu, samo petero mi je poslalo poruku. To je strašno otrežnjujuće. Shvatiš da su ljudi s tobom iz čiste koristi. Sve je super dok Troy plaća pića. No, kad Troyu treba pomoć oko plaćanja računa i dok kod kuće ima suprugu i dvoje djece, onda se niko neće javiti”, rekao je Troy kojemu njegov Watford nije okrenuo leđa iako je bio u zatvoru.

Kad se vratio u klub, tamo ga je dočekao trener Gianfranco Zola. Legendarnog Italijana nije previše bilo briga o kome je riječ i što je radio u prošlosti. Rekao mu je da u klubu ima sedam napadača i da će se morati izboriti za mjesto u ekipi.

“Počeo sam se smijati, a on me pitao šta je smiješno. Rekao sam mu da ću u ekipi biti za sedmicu dana. Toliko sam bio željan”, prisjetio se Troy koji je te sezone zabio 20 golova, odveo Watford do finala doigravanja gdje su izgubili od Crystal Palacea.

Sezonu kasnije zabio je 25, pa onda 21 i 2015. godine je uveo Watford u Premiership. Uspon je bio strelovit, što Deeney pripisuje isključivo promjeni psihe.

LEICESTER JE S NJIM ŽELIO U LIGU PRVAKA, ALI JE TROY OSTAO U WATFORDU

“Postoje puno, puno bolji igrači od mene. Samo u mom kvartu ih je barem pet. No, stanje uma je ključno. Snaga volje je zastrašujuća stvar. Ako se fokusiram na nešto i ako odlučim u tome biti dobar, to ću i učiniti. Život se svodi na iskorištene i propuštene prilike. Ako smo vi i ja u istoj ekipi, mislite li da ću vam dopustiti da mi oduzmete priliku? Ma kakvi. Ne poznam te, ništa ti nisam dužan. Možda je to sebično, ali funkcionira. Nekad smo premladi da shvatimo neke stvari u životu. Ko zna bih li bio ovdje da sam došao pameti s 18 godina. To su neke stvari za koje moraš biti zreo da bi ih prihvatio”, rekao je Deney za kojeg su se raspitivali jači premierligaški klubovi, a želio ga je i Leicester 2016. godine u svojoj prvoj sezoni Lige prvaka.

Troy je ponudu odbio i potpisao petogodišnji ugovor s Watfordom.

“Ne želim biti prost, ali meni se živo jebe za život nogometaša. To me uopće ne zanima. Ne mislim da sam bolji od nekoga. Zarađujem neusporedivo više novca od najobičnijeg radnika i to me ne čini boljim čovjekom od njega. To je samo jako dobro plaćen posao. Za pet godina Watfordovi navijači će imati nekog drugog junaka. Troy će otići u istoriju kao i mnogi prije i poslije njega. Najvažnije je da ostaneš čvrsto na zemlji, jer ako lebdiš, pad će doći i jako će boljeti. Ja sam svojoj mami kupio kuću. Ako dolazite iz kraja iz kojeg sam ja, to je neopisiva sreća. Nikad neću zaboraviti izraz na njenom licu kad je vidjela kuću. To mi niko ne može platiti. Ja sam najobičniji tip koji je sretan što je svojoj djeci omogućio da imaju bolju početnu poziciju od drugih. Ne zanima me ni slava. Pusti me da radim svoj posao”, rekao je Deeney koji je u međuvremenu osnovao fondaciju za pomoć mladim sportašima.

Prošle sezone zabio je samo šest golova i Watford je ovog ljeta bio spreman prodati svog kapitena za 15-ak miliona eura. Ponuda nije došla, ali je Deeney odlučio da će još bolji dočekati novu sezonu. Preko ljeta je unajmio ličnog trenera, nutricionista, a psihologa ima već godinama. Radio je na sebi, pripremao se i maksimalno spreman dočekao novu sezonu. Sezonu u kojoj je u nedjelju u 4. kolu zabio gol za 1:1 protiv Spursa, a onda sa saigračima proslavio pobjedu 2:1 i nestvaran start od maksimalnih 12 bodova nakon četiri kola.

Bio mu je to 100. gol za Watford u karijeri i prvi ove sezone.

“Mi smo problematična ekipa, tvrda i gruba, koja će ti napraviti puno problema. Pokazali smo strašan karakter jer smo u prvom poluvremenu bili nevidljivi. No ovo je grupa igrača koja će se znati dignuti i protiv koje je teško igrati”, rekao je nakon velike pobjede Hornetsa.

U te dvije rečenice zapravo je opisao samog sebe. Problematičan, tvrd i neugodan. Ali zajeban i teško slomljiv kad nešto naumi, piše Index.hr.