Naslovna / Zanimljivosti / Vremeplov: Prve porodice u Kaknju

Vremeplov: Prve porodice u Kaknju

Ko su bili prvi stanovnici Kaknja? U literaturi se navodi da su to rudari, rudarski stručnjaci i njihove porodice iz susjednih mjesta.

Kako su prve istraživačke radove obavljali radnici i stručnjaci iz Zenice, a nešto kasnije iz Fojnice, Kreševa i Tuzle, može se sa velikom sigurnošću reći da su to bili doseljenici iz tih mjesta.

Među prvima, kako je navedeno u nekim dokumentima, u Kakanj su došli Florian Ramsak (iz Austrije), Isidor Panholzer (Austrija), Leopold Hodovski (Češka),  Franc Bucek (Češka), Andreus Zuder (Austrija), Ferdinand Hutzelsieder (Slovenija), Georg Nober, Stefan Rappel, Fanz Rappel, Alfred Majer, Josef Lovaz (svi iz Austrije) te Rudolf Justra (Češka).

U Kakanj su tih godina dolazili i radnici iz Kreševa, Fojnice i Vareša, gdje su ranije otvoreni rudnici. Iz tih mjesta bili su: Zolote, Lukići, Glavočevići, Karivani, Ostojići, Kljujići, Karivani, Jukići, Čabrići i Tvrtkovići.U porvim godinama postojanja Rudnika stanovnici iz naših krajeva su se stidljivo upošljavli u jamske revire. Uglavnom su bili iz bližih naselja, kao što su: Pope, Vrtlište, Doboj, Zgošća, Čobe i Crnač.


Jedna od najstarijih porodica u gradu su Zuderi: Obitelj Andrije Zudera – između roditelja (sjede) je sin Karlo, a stoje: Marija, Aleksa, Ernest, Maks i Berta. Fotos je iz perioda austrougarske okupacije.

No zapošljavanje domicilnog stanovništva u rudniku u početku nije bilo baš tako naglo. Zašto? Prije svega, zbog određenih predrasuda. Sjetimo se samo tadašnje izreke: “Gdje je verka (tvornice), tu nema ferka (sreće)!” Uz to, smatralo se kako zapošljavanje kod stranaca (Austrijanci su bili vlasnici rudnika) predstavlja određeno poniženje i gubljenje ponosa.

 

Stanovnici Gornje Kolonije iz austrougarskog perioda

Domaće stanovništvo je tada živjelo isključivo od zemljoradnje i stočarstva. Rad u rudniku garantovao je, međutim, sigurnu i redovnu plaću – mada se radilo za minimalnu nadnicu – pa je garancija zarade kasnije slomila otpor predrasuda. Otuda su se mlađi (ponekad krijući od roditelja) sve više zapošljavali u rudniku uglja, napuštajući zemljoradnju.

 


Panorama Kaknja iz 1921. godine

Uprava rudnika je najprije sagradila 22 rudničke barake sa 131 radničkim stanom u neposrednoj blizini jame, zatim kuće za činovnike, a nešto kasnije još 15 kuća za radnike i sedam kuća za samce. Uskoro niče i upravna zgrada rudnika (1908. godine) i ambulanta stacionar, potom prozivaonice sa kupatilom, te prva osnovna škola.

Iz popisa stanovništva koje su službenici rudnika obavili 1910. godine ne vidi se koliko je ovo novo naselje tada imalo stanovnika, ali se ipak zna da su Zgošća (koju su činile Donja Zgošća, Hausovići, Plandište, Polje, Popi, Ivnica i Slagošćići) i Gornja Zgošća (Gornja Zgošća, Sameteš, Vukanovići, Zagrađe i Zlokuće) imale 151 stanovnika, Bukovlje 288, Brnj 105 i Crnač 160 stanovnika.

(izvori: Monografija “Rudnik Kakanj 1902-2002; Raif Čehajić- Sto godina Kaknja)