VREMEPLOV: Putovanje balonom od Beča do Velikih Trnovaca u Kaknju davne 1911-te

15. juli 1911. godine, 23.20 h, dr. Hans Lorenz, dr. Karl Ewald i Max Macher, balonom “Excelsior” uzlijeću sa bečkog poletišta Fischamend. Balatonsko jezero prešli su za 9 minuta.
U 5. 40. h, narednog dana, prešli su Savu, nekoliko kilometara istočno od Bosanskog Broda. Max Macher tada je u svoju bilježnicu zapisao:

“Kakva neprocjenjiva sreća za nas što smo mogli odozgo gledati Bosnu, zemlju iz bajki. Ta krasota panorame što se otvarala ispod i ispred nas, divota doline Bosne, ta istinska veličanstvena ljepota šuma i planina – bili smo ušli u raj!”

6.20 h, lebdjeli su na visini od 1.400 m istočno od Doboja. Raspolagali su s još samo 3 vreće balasta i pred sobom su imali pogodan teren za spuštanje, u blizini željezničke pruge. Čarolija pejzaža zadržala ih je pa su odlučili nastaviti put.

“Više od dva sata uživali smo u mirnoj vožnji iznad beskrajnog mora od oblaka. Pri tom smo izgubili orijentaciju”, zabilježio je Macher.

9.45 h , krpice magle su još ometale orijentaciju. Počeli su tonuti. Nisu vidjeli ono što su imali namjeru da vide, nisu vidjeli ni Sarajevo, ni željezničke šine…

10.05 h , vučno uže je dodirnulo tlo, polako su se približavali jednom blagom obronku. Gore, ispod starog groblja, našlo se oko pedesetak ljudi. Bez glasa i pokreta gledali  su u čudovište koje je palo s neba.

Max Macher je zapisao: “Na naš poziv da prihvate uže, spustili su se na koljena i oni koji su dotad stajali. Začuđeni, čuli smo glasnu molitvu tih jednostavnih ljudi, koji su nas očigledno, držali za bića s neba.”

Ekspedicija se spustila u selo  Veliki Trnovci, 777 metara nadmorske visine.

Nakon upoznavanja, bosanski ljudi su im pomogli, no pojavila se briga kako prevesti balon do željezničke stanice. Edward i Lorenz su potražili prijevozno sredstvo.

21.00 h, neobična zaprega je napustila Velike Trnovce. Na kolima koja su se drmusala izdizao se teški balon s korpom i omotačem, a četiri para malih bosanskih volova mučila su se da pokrenu kola.

Nakon nekoliko sati vožnje zaprega je stigla u Čatiće.

Max Macher je zabilježio još jedan dojam : “Zahvaljujući susretljivosti bosanske željezničke uprave, slijedeći ubrzani putnički voz bio je zaustavljen i time nam se avantura sretno završila. S nezaboravnim dojmovima o Bosni i njezinim stanovnicima konačno smo se ponovo vratili u Beč.”

Priču je riječju ovjekovječio Max Macher. Njegov putni izvještaj štampan je u godišnjaku austrijskog aerokluba 1912. godine.