Muzej u Tel Avivu prikazuje priču o nezavisnosti, a u Ramallahu se otvara muzej koji prikazuje stradanje Palestinaca.
Za Izraelce, 15. maj je proslava nastanka Izraela, samo tri godine nakon užasa Drugog svjetskog rata.
Palestinci obilježavaju ono što nazivaju Nakbom, „katastrofom”, iz 1948. godine, kada su stotine hiljada prisilno raseljene.
Član uprave Muzeja nezavisnosti Izraela Isaac Dror, priznaje da je proglašenje nezavisnosti Izraela bio period krize koja je pogodila obje zajednice. Ali tvrdi da je za Jevreje to bio i trenutak satisfakcije.
„Ovo je mjesto na kojem bismo, kao Jevreji, trebali biti u mogućnosti da puni ponosa pričamo priču o stvaranju Izraela. Nastanak i postojanje jevrejske države jedina su pravedna stvar. Iskreno vjerujem u to”, kaže Dror.
Druga strana historije
Za nekoliko dana, zvanično se otvara još jedna zgrada, koja će prikazivati drugu priču.
„Na Zapadnoj obali, u toku su završni radovi na Palestinskom historijskom muzeju, posvećenom 1948. i svemu nakon nje. Za Palestince, to je historija u čijem su centru otimanje zemlje i neprestana borba za državnost”, javlja reporter Al Jazeere Harry Fawcett.
Jedan od prvih projekata je osnivanje digitalne biblioteke fotografija i dokumenata o svakodnevnom životu Palestinaca prije 1948.
Cilj je pokazati koliko toga je izgubljeno – kao što su viševjekovne zajednice i porodice koje su tamo živjele generacijama.
Ghassan Abdullah voli reći da je stariji od države Izrael.
Njegova porodica pobjegla je iz Haife u Siriju. Živio je u nekoliko zemalja i postao, kako kaže, profesionalni izbjeglica.
Muzeju poklanja fotografije koje je uspio spasiti. Kaže da je mnogo više zauvijek izgubljeno.
„Ne znam kako je moj djed izgledao. Nijedna fotografija nije sačuvana. Kao da su uništili cijelo jedno društvo i razbacali narod na različite strane,” kaže Abdullah.
Historija im je zajednička i isprepletena, ali o njoj, kao i o mnogim drugim stvarima, dvije strane imaju potpuno različita stajališta.
