9. juni je jedan od najtužnijih dana u historiji Kaknja.
Sve do 9. juna 1993.godine u kolektivnoj svijesti ovdašnjeg naroda najbolniji i najtužniji događaj bio je rudarska nesreća koja se 1965. godine dogodila u jami Orasi.
Ova i druge rudarske nesreće desetljećima su u ovaj kraj donosile tugu. Surovost prirode decenijama je u našem kraju bila krivac u kojeg se upiralo prstom kada su se dešavala rudarske nesreće i nikada se nije ni pomišljalo da bi mogao doći dan velike tragedije u kojoj će krivac umjesto surovosti prirode biti čovjek ako ga čovjekom uopće možemo zvati.
Međutim, buđenje strašnih zločinačkih velikodržavnih politika koje u osnovi imaju isključivost i mržnju prema etnički drugom i drugačijem pokazali su da su mogući i najstrašniji zločini.
Ovovremenim generacijama život je donio zaista teške izazove. Doživjeli smo strašne nasrtaje na naš nacionalni, vjerski i domovinski identitet, doživjeli monstruozne zločine, naše rane su duboke i bolne, ali ne posustajemo, već nastavljamo savladavati iskušenja.
Odbranili smo se od agresora, sačuvali Bosnu i Hercegovinu, opstali na ovim prostorima, ali i danas u doba mira suočavamo se sa još jednim izazovom koji se naziva imenom kultura sjećanja.
Smatram da mi u Kaknju na adekvatan i prikladan način gradimo i njegujemo kulturu sjećanja. Sve događaje iz naše bliže i dalje prošlosti obilježavamo na dostojanstven način, prizivamo pravdu, tražimo da se kazne zločinci, te ustrajno i nepokolebljivo gradimo mir, suživot i toleranciju, sa nadom da se zlo nikada više nikome neće dogoditi.”
Cvijeće su položili načelnik Općine, predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj, predstavnici Saveza udruženja boračkih organizacija općine Kakanj, Organizacije ratnih vojnih invalida općine Kakanj i Udruženja antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog antifašističkog rata.
