Visočka nahija geografski podrazumijevala je predio u Srednjoj Bosni, oko gornjeg toka rijeke Bosne i u sredini sarajevsko-zeničkog bazena. Etnolog Milenko Filipović u knjizi „Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji“, govori i o pčelarstvu kao načinu privređivanja domaćinstava ovog kraja.
Med se koristio kao zamjena za šećer i u periodu 1949. godine kada je pisao ovu knjigu Filipović navodi da se još uvijek pored modernih koriste i primitivne košnice načinjene od loze, oblijepljene balegom.
Med se najviše vadio u jesen, a poneki su to radili i tokom ljeta. Vadio se ujutro, kada se dijeli dan i noć i kad pčelama nije vrijeme da izlaze na pašu. Peko zime su se košnice smještale gdje je toplije, obično na kućne tavane i više puta su podmazivane iznutra medom, da pčele imaju šta da jedu.
Muzej Kaknja kao eksponate u stalnoj etnološkoj postavci posjeduje dvije košnice koje datiraju iz kasnih četrdesetih godina prošlog vijeka.
