Skoro t
ri decenije bio član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Doboj
Broj 123 nikada “ne spava”!
Jedan novinarski tekst malo je da bi se opisala sva djela velikih heroja koji su pod najvećim izazovima prirodnih nepogoda, poplava, požara, zemljotresa, nesreća, ali čak i kišom granata i snajpera, ugrožavajući svoje, spašavali živote građana i njihovu imovinu. Misija vatrogasaca iz Doboja kod Kaknja nikada ne završava. I danas uvijek i bezprijekorno rizikuju svoje živote da pomognu svim građanima i spase njihove domove. Takvu jednu svoju priču na našu inicijativu o svojim iskustvima i vatrogastvu ispričao nam je Bahrudin Mujić, zvani Bahre koji je ured pune tri decenije bio član Doborovoljnog vatrogasnog društav u Doboju kod Kaknja, sve od 1978.godine
Broj 123 nikada “ne spava”!
Kako je za KakanjInfo i Kakanjske novine, rekao Mujić vatrogasci su 24 sata, svakoga dana, dostupni građanima.
“Ja sam kao dijete išao da gledam starije kolege, neki danas nisu više živi, kako vježbaju a onda sam kao dječak posao član, to je bilo davne 1978.godine. Kada dobijemo poziv na 123, dispečer prvo provjeravamo ispravnost dojave jer znalo je biti mnogo lažnih prijava. Od trenutka kada se upale lampice koje nam govore koja ekipa treba ići na intervenciju potrebno je manje od minutu da se vatrogasci spreme i krenu“ prisjeća se Bahre za naše čitaoce.
Hvala Bogu bilo je lijepih momenata, ali i sa suzama u očima!
„Nebitno je da li spavamo, odmaramo, gledamo televiziju ili se radi nešto u magacinu. Onog trenutka kada se čuje zvuk zvona i upale se lampice, svi smo na nogama i trčeći odlazimo. U naše vrijeme Hvala Bogu bilo je više lijepih momenata. Imao sam priliku vidjeti svašta. U jednom danu smjenjivale su nam se, ovisno od intervencija, komične i tragične situacije. Nekako smo ostajali pribrani jer kad dođemo shvatimo u tim trenucima da je najvažnije pružiti pomoć ugroženima.
No, bilo je izuzetno teških situacija kada ni sami nismo mogli izdržati, a da ne pustimo suzu. Oprema je bila sasvim obična ne kao danas, dobro pamtim sašivena odjela. Dešavalo se, kada smo silazili da nas ljudi pipaju jer su mislili da nosimo pancire i bili su zapanjeni kada su vidjeli da nemamo ništa od zaštitne opreme”, ispričao nam je Bahre. Veoma nasmijanom, raspoloženom, vedrom i skromnom Mujiću je ostao dubooko urezan detalj u sjećanju, potez Harisa Kulovića, koji je napisao prvu molbu za njeg. Prisjeća se još: Osmana Jašarspahića, Fuada Kulovića, Muhameda Imamovića – Rute, Taiba Jašarspahića, Mirnesa Kulovića – Frfe i drugih. Ostao je vjeran vatrogasac sve do 2002.od kada prestaje b
iti aktivan i žao mu je što nema druženja ili barem okupljanja u Doboju kao nekad. Jedino to malo zamjeri kolegama, što su zaboravili jedni na druge barem oni koji su ostali živi, jer činjenica je da su kroz godine mnogi dolazili i dolazili, boraveći po par mjeseci ali ostati vjeran skoro tri decenije nije malo“završit će naš sagovornik .
Dobrovoljno vatrogasno Društvu Doboj 60-tih
Na inicijativu ondašnjeg Vatrogasnog saveza iz Visokog 1952. godine osnovana je prva vatrogasna jedinica u Doboju. Uvidom u dokumentaciju i stare knjige, te izjave prvih vatrogasaca Dobrovoljnog Vatrogasnog društva koju su i danas živi a njih je malo, može se saznati da je Dobrovoljno vatrogasno društvo u početku imalo 27 aktivnih članova. Nije išlo lako, ali ubrzo je Društvo nabavilo prvu motornu pumpu, a kasnije se postepeno prikupljala i druga tehnička oprema nužna za praktične intervencije. Prema kazivanju, prva praktična intervencija članova Društva bila je na gašenju požara na Mehoriću. Kasnijih intervencija bilo je mnogo, kako na užem dijelu grada, tako i na prostoru cijele općine Kakanj. Red je da ovom prilikom pomenemo bar neka poznatija imena Društva. Neka ne bude zamjereno što ne možemo pomenuti mnoge zaslužne pojedince, pa da se prisjetimo bar nekih predsjednika društva. Prvi predsjednik Društva bio je Mustafa Hodžajbegović, a poslije njega čelni ljudi društva su bili Salih Jašarspahić, Alija Kadić, Fahrudin Kulović, Muhamed Kulović, Salem Goga, Sabrija Imamović… U svom radu Društvo je postiglo zapažene rezultate. Za takav svoj rad dobilo je i visoka društvena priznanja.
Hamid Hadžić
