Buraz, zaradila sam na pijaci danas 20 maraka, mogu kupiti kilu mesa sebi, neću biti gladna, počinje Dika svoju priču
Kakanjska Romkinja Dika Musić ima 71 godinu, Ona živi na samom ulazu u kakanjsko naselje Varda smještenom u samom centru grada, odmah iza popularne boračke zgrade.
Ovo je mjesto gdje živi najveći broj Roma starosjedilaca u ovoj općini i ona je jedna od njih. Odhranila je desetoro djece koji su danas odrasli ljudi. Uspjela je s pet kćerki I pet sinova da se bori I za porodicu, malo pijaca malo na kantama, samo nek se nije gladno, kaže DIKA i počinje svoju tešku Romsku životnu priču….
“Snalaze se, rade, svi imaju porodice, evo unučadi ima puna kuća”, kratko će nam reći za početak. Zatekli smo je na buvljaku a onda i kod kontejnera te smo odlučili da je posjetimo I da vidimo kako danas živi. Sasvim skromna I iskrena otvorila je vrata svoje trošne kućice I dočekala nas s toplim osmijehom. Imam jednu sijalicu, dovela sam, kabal za struju da barem upalim televizor. Dika je neko ko se ne žali I njena česta je rečenica kroz osmijeh je: “Buraz, šta ću, neću valjda plakat”! Kako kaže nekad bude dobrih dana a nekad vala stisne.
Na sreću kaže ima minimalnu penziju/mirovinu koja je ostala iza supruga koji je radio u komunalnom, međutim ona se I dalje bori, subotom pijaca a ostalim danima se prikuplja roba za prodaju na buvljaku. Tako smo je našli i kod kontejnera gdje traži ono što narod ne iskoristi ili baci pa nešto od tehnike I iskoristi, prikupi a nađe se I ispravnih stvari koje poslije preproda za dijelove a ima I one koji je znaju pa joj preprodaju robe ili joj poklone pa prodaje da sebi zaradi dnevnicu. Ona živi sama u trošnoj ispucaloj staroj kućici na početku same Varde.
Kada smo je posjetili primjetili smo da su zidovi ispucali, prozori dotrajali kao i krov koji prokišnjava. Kaže nam da se jedino boji da ne bi krov na kući propo jer je crijep težak a grede istruhle, ali da ne može da ona pokrije troškove bilo kakvog renoviranja ili zamjene. Jača zima ili veći snijeg bi joj donijeli velike probleme jer je kuća u veoma lošem stanju veli sasvim iskreno. Ističe da dok poplaća sve I kupi hrane, dok se malo pomogne djeci na ovoj skupoći ostane nešto malo za život da pa se krpi koji dan dok dodatno ne zaradi prodajući robu I odjeću na kakanjskom buvljaku. Svoj život na Vardi započela je odmah nakon udaje i prisjeća se kako je slika života romske populacije tada bila sasvim drugačija od one koja se danas može vidjeti. Većina ljudi tada je živjela u improviziranim kućicama napravljenim od drveta i lima, nije bilo struje i vode, a na ulicama asfalta a evo danas je mnogo bolje stanje.
Neki su čak dobili I stanove preko programa socijalnog stanovanja, međutim ona od kako je došla iz ove kuće se nije micala. Ma bilo je perioda kad se na Vardi živjelo na potpunoj margini, a mi Romi smo opet nekako uvijek sretni i zadovoljni onim što imamo. Kaže da nikad nije na cesti prosila. Ma mi smo poznati po tome da kad bi dali zadnje pare znamo sjesti, pojesti, popiti. Svako je donosio ponešto pa bi dijelili. Sjedili bi onda u kući zajedno i gledali televiziju pa se I veselimo, “udri brigu na veselje” prisjeća se Dika.
Ovakve scene najbolje dočaravaju i sam duh romskog naroda – veliku solidarnost, želju da se pomogne i podijeli, pa I da se solidarišu porodice između sebe. Romi su naučili da se snalaze, da dobro jedu. Mi smo jako dobar narod, veseo, strpljiv, koji voli poigrati, zapjevati. Srčani ljudi koji žele svima pomoći. Ručak će podijeliti sa svima danas ako imaju, napominje ona.
Broj telefona Dike Musić: 060 341 8610 Broj žiroračuna ASA banka: 134 722 100 194 81 69
NAPOMENA: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja svim medijima samo uz embed videa u članku koji se objavljuje na portalu ili web stranici.