Psiholozi širom svijeta upozoravaju na sve veći problem ovisnosti djece i mladih o ekranu, ali nažalost, ne samo njih, već i odraslih u novije vrijeme. Stoga smo potražili stav i detaljnije pojašnjenje stručnjaka o ovom pitanju.
Senija Tahirović iz Psihološkog savjetovališta za djecu i roditelje “Iskre odrastanja” u Sarajevu za naš portal govorila je o nizu štetnih utjecaja koje televizija, kompjuter, tablet, mobitel i ostali ekrani imaju na dječji razvoj, a kojima su djeca izložena svakodnevno.
Moderni mediji danas igraju mnogo veću ulogu u odgoju i razvoju djece nego što je to bio slučaj ranije, napominje Tahirović.
Vrlo često zanemaruju i potrebu za hranom i odlazak u toalet
“Djeca veliki dio vremena provode na modernim medijima, mnogo više nego što se druže s ostalom djecom, svojim vršnjacima. Nove tehnologije ne možemo zaustaviti i one će ubuduće biti vrlo važan aspekt i dio života mladih ljudi, ali i odraslih osoba i to je nešto na što trebamo računati. Međutim, moramo biti svjesni negativnih utjecaja na razvoj djece, pogotovo u njihovom ranom uzrastu. Pri tome prvenstveno mislim na fizičke negativne efekte u smislu da se djeca ne kreću dovoljno, nemaju fizičkih aktivnosti, vrlo često zanemaruju i potrebu za hranom i odlazak u toalet da bi proveli vrijeme na društvenim mrežama. Također, mogu se javiti i promjene na kičmi, problemi s očima i slično”, kaže Tahirović.
S druge strane, i u psihološkom smislu javlja se problem, nastavlja, jer djeca koja puno vremena provode na modernim medijima imaju vrlo ozbiljne emotivne probleme.
“To su najčešće problemi koji se tiču agresivnosti. Dječiji mozak zasniva puno više stimulansa koje mu moderni mediji omogućavaju, u smislu da se dešavaju akcije koje su vrlo ubrzane, da na djecu utječu zvučni stimulansi i različite boje i na taj način mozak funkcioniše jedino kada ima puno sadržaja”, govori Tahirović.
Ilustracija: Shutterstock
Problem se javlja i onda kada se djeca trebaju skoncentrisati na čitanje, pisanje, učenje…
“Tada im je narušen problem fokusa. S druge strane, postaju agresivni kad nisu u stanju da se koncentrišu na nešto, a agresivni su jer često gledaju takve sadržaje. Kod neke djece zna se razviti i jedan oblik PTSP-a zbog toga što igrajući nasilne videoigrice ili gledajući nasilne crtane filmove (a u većini slučajeva taj videosadržaj je nasilan), dječji mozak nije u stanju razlikovati virtuelnu od prave stvarnosti, nego se on uživi u likove na ekranu pa postane ili onaj koji sve ubija ili onaj koji je ubijeni. Sve se to odražava na njegovu psihu i um pa se tako rađaju agresije, poremećaj spavanja, strahovi”, pojašnjava nam Tahirović.
Limitirati vrijeme koje djeca provode na modernim medijima
Za predškolski uzrast preporučljivo je, dodaje, da djeca ne koriste moderne medije više od dva puta dnevno po pola sata, i to s prekidima, a u školskom uzrastu se to može malo povećavati, dva puta po 45 minuta ili sat vremena.
Jasno je dakle, da ekrani otupljuju emocije kod djece, sputavaju maštu i spontanu igru te dovode do neosjetljivosti na empatiju, potiču destruktivno ponašanje, propadanje moralnih vrijednosti i u konačnici dovode do otuđenja od društva. No, problem ne leži u djeci, ističe Tahirović, nego u roditeljima.
“Ovisnost o modernim medijima jednako je problem i roditelja koji daju primjer svojoj djeci. Umjesto da se igraju s djecom, oni vrijeme provode na telefonima, socijalnim mrežama i tako postaju model djeci. S druge strane, roditelji često koriste moderne medije, kako bi smirili dijete i imali dovoljno vremena za sebe, pa se često može vidjeti dijete uzrasta od dvije ili tri godine kako vrijeme provodi na laptopu. Djeca polako prestaju da se igraju, da se zanimaju za svoje okruženje. Ključni su, dakle, roditelji koji bi trebali da znaju ove negativne efekete i da pokušaju već u ranom uzrastu limitirati vrijeme koje djeca provode na modernim medijima, a da se više aktiviraju u direktnom kontaktu s djecom”, savjetuje Tahirović.