Danas smo se našli u ugodnom društvu sa gospodinom Džemalom Softićem, bh. piscem, koji inspiraciju za pisanjem pronalazi svuda oko sebe. U daljnjem tekstu pročitajte intervju, koji je sa Softićem obavila naša novinarka.

Džemale, prije svega, hvala Vam što ste izdvojili Vaše vrijeme i odlučili odgovoriti na naša pitanja.
Hvala vama što cijenjite moj rad i što ste mi dali priliku da nešto kažem za vaš portal.

Za početak. Iza sebe imate već 9 napisanih knjiga. Da li je u našoj državi teško biti pisac i izdati neka djela?
Da, izdao sam devet knjiga, a neko je lijepo kazao: “Bolje je izdati knjigu, nego državu.” Zastupljen sam i u dvije zajedničke knjige poezije i u antologiji ex Yu aforizama. U našoj državi je, nažalost, jako teško biti pisac i izdati knjigu. Kod nas se uopšte ne poštuje krilatica: Jedna država prema inostranstvu se prije svega ogleda u kulturi. U mnogim kulturnim institucijama nalaze se nekulturni ljudi, koji pojma nemaju o kulturi, a tamo su dospjeli preko nepotizma, podobnosti…

Od službe za kulturu Općine nikada nisam dobio ni marku, od Ministarstva za kulturu, nauku i obrazovanje Srednjobosanskog kantona dobio sam samo 300 KM. Do sada su mi u književnom radu najviše pomogli predivna ličnost, potpredsjednica Parlamenta FBiH i velika humnistica Vesna Švancer iz Zenice, Mensur Bajrektarević Dimnjačar, biznismen, kantautor folk muzike i humanista iz Cazina, koji živi i radi u Zagrebu, Esad Eso Samardžić, biznismen, kantautor folk muzike i humanista iz Sent Galena, koji je rodom iz Cazina, mr. Habib Mandžić, književnik iz Melburna, Ramiz Brkić i Hašim Ibrišimović, sevdalije iz Bihaća, Emir Pačavar, kantautor folk muzike, Enver Bužo, Šida Kalbić i Mirnes Mušinbegović i drugi.

Gdje pronalazite inspiraciju i o čemu najviše Vaša djela govore? Koliko je vremena potrebno posvetiti pisanju i razmišljanju o tome, da li će se publici to svidjeti ili ne?
Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Najviše pišem pjesme o ljubavi, a ljubavi ima mnogo vrsta i to je neiscrpna tema. Pišem i aforizme i epigrame o zdravlju. Za pisanje jedne knjige potrebno mi je oko šest mjeseci. Sretan sam, jer se moja djela sviđaju publici, kao i književnim kritičarima. Ali, čitatelji su važniji. Jer, ako se knjige ne čitaju, kao da nisu ni napisane. Jako je važna i reklama. Nereklamirano je kao i neplasirano.

Za kraj, imate li neku poruku za mlađi naraštaj, onima koji žele pisati, ali im treba poticaj ili motivacija?
Preporučujem mladim da mnogo čitaju, da se obrazuju. Jer, ko mnogo čita, taj može mnogo i da piše. Neka budu dobročinitelji. Dobro se dobrim vraća. Za početak neka pročitaju moju knjigu pjesama „Izvor mudrosti“. Moja knjiga će im sigurno pomoći da lakše plivaju nemirnim životnim vodama. Svima želim svako dobro, a vama hvala na ustupljenom prostoru.

/biinfo.net/kakanjinfo.com