Ivan Hornung je rođen 1919. godine kod Bijeljine. Karijeru je započeo u Nogometnom klubu Solvaj, u Lukavcu kod Tuzle, gdje je u Fabrici sode učio bravarski zanat, a nakon toga je nastupao za NK “Skakavac” Zagreb. Imao je sve predispozicije da se razvije u velikog asa, ali ga je početak Drugog svjetskog rata omeo u napredovanju. Pravi sportski uspon Hornung doživljava nakon oslobođenja dolaskom u Kakanj. U naš grad je došao na nagovor prijatelja, također nogometaša, Egona Jenka. Tada počinje i uspon Rudara, pa imena Hornung i FK “Rudar” Kakanj ostaju neodvojiva sljedeći četvrt vijeka.
Igrao je Stari, kako su ga svi ovdje zvali, valjda zbog sijede kose, u svim fudbalskim rangovima i na mnogim terenima. Ime Rudara pronio je širom BiH, pa i širom bivše Jugoslavije.
Godine 1950. nastupio je i za reprezentaciju BiH u susretu protiv Makedonije kada je dao četiri od pet golova.
Svojim igrama i trenerskim radom zaslužio je da se kaže da je jedan je od najzaslužnijih za ulazak Rudara u Drugu saveznu ligu 1958. godine.
Bio je svestrani sportista, a kao odbojkaš i fudbaler bio je igrač vanserijskog kova. Iako je imao ponuda da pređe u veći odbojkaški i fudbalski klub ostao je vjeran Rudaru i Kaknju.
Rudnik i Kakanj su bili sinonim, zbog velikog doprinosa u obnovi i izgradnji zemlje, a Ivan Hornung je kao specijalista-bravar, radeći u Lampari Rudnika, sa svojim primjerenim radom i inovacijama na preradi i osposobljavanju rudarskih lampi, tih teških postratnih godina dao značajan doprinos.
Nakon više od 15 godina igranja i treniranja u Rudaru, Stari je otišao 1961. godine u Banoviće gdje je sportsku karijeru završio kao trener Budućnosti, gdje je okončao i svoj životni vijek 1985. godine. Njegovi saigrači iz Rudara ga nisu zaboravili, obilazili su ga tokom bolesti, pojedinačno i kolektivno, a zajedno su otišli i na posljednji ispraćaj svoga prijatelja i učitelja.
Nakon teške bolesti Stari je preminuo 6. marta 1985. godine u 66. godini života. Sahranjen je dan poslije u Banovićima.
Na posljednjem ispraćaju u Banovićima, gdje je Stari stekao penziju, govorio je njegov saigrač RadeJovanović, a sahrani je prisustvovala i grupa njegovih saigrača iz nekoliko generacija Rudara.
Koliko je ostao u srcima Kakanjaca, govori i podatak da jedan od njegovih učenika iz Kaknja, na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu, svojevremeno odbranio diplomski rad o temi: Život i rad Ivana Hornunga”.
Ivan Hornung Stari je bio fudbaler i fudbalski trener, ali i svestrana sportska i društvena ličnost, vrstan odbojkaš, kuglaš i gimnastičar.
Prilikom proslave 70 godina fudbalskog sporta u BiH dobio je veliko priznanje – Zlatnu značku.
Svojim životnim djelom ušao je u historiju Kaknja i kakanjskog fudbala.
Izvor: Arhiv Općine Kakanj
