Kakanjka Nedžma Škulj (zlatna značka UNSA): Sve djeluje nemoguće, dok to ne uradite

Ona je Nedžma Škulj, ima 23 godine i evo još uvijek je pravnik u nastajanju. Završila je osnovnu školu Hamdija Kreševljaković nakon koje upisuje gimnaziju Muhsin Rizvić Kakanj. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja 2017 godine upisuje se na Pravni fakultet UNSA gdje nakon 4 godine diplomira i ostvaruje priznanje Zlatna Značka UNSA. Trenutno je student II ciklusa studija Pravnog fakuleta u Sarajevu ali istovremeno je počela i raditi kao pravnik u jednoj banci.

Kakanjka Nedžma Škulje je diplomirani pravnik, komunikativna, ambiciozna, istrajna, snalažljiva a često joj kažu i da je manipulator (u pozitivnom smislu) smijeh.

Možete li nam za portal Kakanjinfo reći nešto više o svojim priznanjima i učešćima na seminarima?

Da, naravno, Hvala Vam prije svega na promociji mladih ljudi. Dobitnica sam Zlatne značke UNSA, priznanja koje dobijaju studenti sa ukupnim prosjekom iznad 9.50. Tokom studiranja sam učestvovala na raznim seminarima i edukacijama koji su na izvjestan način doprinijeli povećanju znanja na području prava. Bila sam učesnik seminara Introduction to the European Convention on Human Rights and the European Court of Human Rights koji je organizovalo Vijeće Evrope, učesnik radionice na temu “Vladavina prava i Evropska konvencija o ljudskim pravima s posebnim naglaskom na član 6.”, također sam pohađala kurs u trajanju od 3 mjeseca na temu “Environmental Legal” (Ekološko pravo) u saradnji sa OSCE-om i Aarhus Centrom u BiH, te učesnik raznih klinika organizovanih pri ELSA-i (Evropskim udruženju studenata prava) kao što su Simulirani parlamet, Jedan dan na sudu BiH…

Također sam u toku studiranja obavljala studentske prakse u advokatskim kancelarijama u Sarajevu.

Koristite li društvene mreže I zašto?

Smatram da danas ne postoji osoba koja ne koristi društvene mreže. S jedne strane su tu za komunikaciju, s druge strane za upotpunjavanje slobodnog vremena. Mislim da, u savremenom dobu, ukoliko želimo biti u toku sa dešavanjima u državi, svijetu jednostavno moramo biti korisnici društvenih mreža.

Odakle interesovanje za Vaš poziv/školu?

Svaka osoba se rodi sklona prema nečemu samo je pitanje koliko svako od nas radi na tome da pronađe u sebi ono za šta je rođen i koliko slušamo riječi ljudi oko sebe. Ako se okrenete malo oko sebe shvatit ćete da je sve pravo, a generalno ljubav prema pravu mi je prenio otac i “60 minuta” sa Bakirom Hadžiomerovićem, pomalo i slučajevi X.

Je li bilo premišljanja I razmišljanja šta i kako dalje poslije srednje škole?

U tom periodu kada biramo životni poziv smo i dalje nezrela bića i rijetko da smo ikakvu odluku mogli donijeti a da se nismo premišljali.

Kako je tekao taj put?

Odluka da upišem Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu nije bila tu od početka. Kroz cijelu srednju školu bila sam orijentirana prema prirodnim naukama, čak sam završila prirodni smjer u Gimnaziji. Tek u četvrtom srednje sam počela da razmišljam o pravu kao nekom drugom izboru, u slučaju da ne zadovoljim prolaznost na nekom od fakulteta prirodnih nauka. Jednom prilikom u četvrtom srednje, profesor filozofije s logikom, Adis Bešić mi je rekao da ako se za deset godina ne vidimo na sudu, a ja ne budem ona koja ‘dijelu pravdu’ da nisam ništa postigla u svom životu. Lagala bih ako bih rekla da je to bilo jedino presudno da upišem pravo, ali evo nakon 5 godina i završenog Pravnog fakuleta shvatam da sam nedugo nakon toga pravo postavila kao prvu opciju.

Možete li nam reći nešto o početcima, kako se javila ljubav prema fakultetu kojipohađate ili koji ste završili?

Nijedan početak nije lagan sam od sebe pogotovo ako imate neke pritiske sa strane. Ja sam upisala pravo jer mi je bilo zanimljivo, a kada radite/učite nešto što vam je interesantno onda se ljubav lahko rodi.

Koliko je bilo potrebno ulaganja I odricanja da biste postigli odlične rezultate na Fakultetu?

Ukoliko se morate odreći jedne sfere života da biste ostvarili uspjeh na nekom drugom polju onda to nije nikakav odličan rezultat. Odlični rezultati su samo ako ste uspjeli da udovoljite svim aspektima života. Ključno je da rasporedite vrijeme na pravi način, da u toku 24h stignete popiti kafu sa prijateljima, odgledati epizodu (dvije) serije i opet imati 3-4h da učite. Bilo je trenutaka kada zbog ispita nisam izašla vani sa prijateljicama, ali i trenutaka kada sam zbog izlazaka odgodila ispit za drugi rok. Tako da se to na kraju sve poravna.

Vaša životna vodilja i podrška?

Želja da se ne zadovoljavam prosjekom, da ne upadnem u sistem i težnja za ličnim razvojem. Moja najveća podrška su roditelji i sestra, da nije bilo njihove podrške i guranja ne bih imala iste rezultate sigurno. 🙂

Koja je tajna Vašeg uspjeha i šta biste savjetovali sadašnjim studentima?

Definitivno dobra raspodjela vremena, obaveza, sposobnost da posložim prioritete i snalažljivost. Najbolji savjet je da probaju biti snalažljivi i da nauče funkcionisati sa maksimalno četiri sata dana.

Kakve su Vaše poruke mladima i planovi?

Ulaganje u lični napredak, težnja da od svog života učinite nešto kvalitetno. Ako ste nezadovoljni trenutnom situacijom samo je vi možete popraviti, niko drugi.

Da li ste razmišljali o odlasku iz BIH ili vidite perspektivu ovdje u matičnoj državi?

Želja mi je da ostanem u BIH, iskreno nisam nikada ni razmišljala o odlasku. Kao neko ko je upoznat s pravnim sisemom države, jako nezahvalno bi bilo pričati o perspektivi mladih u BiH, ali i dalje mislim da se može ostvariti pristojan život.

Kako vidite sebe u budućnosti?

Da ste me ovo pitali prije 4 godine rekla bih: “Ja ću biti ona što vas razvodi”, a sada vidim da je pravo puno ljepše od brakorazvodnih parnica. Ali svakako da se vidim u sudnici.

Vaš stav/mišljenje/komentar o velikom broju odlazaka obrazovanih mladih u BIH ali I onih koji su ostali da se bore, žive I rade u BIH?

Svako bira svoj put i mislim da je suvišno pričati o tuđim željama i odlukama. Meni je žao što je to tako, što nam je situacija u državi takva da su mnogi mladi ljudi jednostavno bili primorani otići. Neko je zadovoljan onim to radi u BiH, dok je neko istim tim poslom nezadovoljan i teži ići/ ode iz BiH. I to je okej, sve dok težimo ka tome da budemo srećni a ne tapkamo u mjestu čekajući da nam nafaka dođe sama.

Poruka za kraj?

Sve djeluje nemoguće, dok to ne uradite.

Čestitamo na uspjehu

Portal Kakanjinfo