Rade Jovanović je rođen 1922. godine u Sarajevu. Bio je jedan od rijetkih novinara što je u novinarskom poslu odradio čitav radni vijek, a počeo je nakon Drugog svjetskog rata, u Sarajevskom dnevniku, 1946. godine. Preko sportskog lista „Fizička kultura i sport“, te „Oslobođenja“ nastavlja novinarsko putovanje u Skoplju, u redakciji Tanjuga za Makedoniju. Jedan je od osnivača lista „Novi život“ u Visokom, zatim urednik fabričkih listova u Zavidovićima, Borovu i Maglaju.
Kakanj je bio grad njegovih odlazaka i povrataka. Od 1961. godine ovdje će zaista i ostati. Osniva „Glas rudara“ 10. juna 1961. godine. Četrnaest godina je bio njegov glavni i odgovorni urednik. Bila je to, prvo, informativna novina Rudnika Kakanj, a zatim i Srednjobosanskih rudnika. Nakon transformacije rudnika uglja BiH, „Glas rudara“ će prerasti u „Kakanjske novine“. Rade je i dalje bio glavni i odgovorni urednik, u narednih sedam godina, sve do penzije. Dvije osmoaprilske plakete grada Kaknja su dokaz da jeRadeostavio neizbrisive tragove u kakanjskom informisanju. Srebrna plaketa Saveza novinara bivše Jugoslavije govori puno više. Mnoga znana i neznana „novinarska pera“ u svoje bilježnice upisala su anegdotu, savjet, kritiku, što je Rade šeretski i ozbiljno znao uputiti. Ali za sve njih ostao je čika Rade.
U Kaknju, posljednjeg dana februara 1995. godine, na svoje zadnje od mnogobrojnih putovanja, dostojanstveno je ispraćen Rade Jovanović.
Izvor: Kakanjski glas, broj 5, april 1995. godine