U nastajanju torbi, koje, kada ih gledate, podsjećaju na umjetnička djela, ne koristi ni iglu, ni konac. Sve je ručna izrada, a posebnu tehniku izrrade Nijaz je usavršavao godinama.
Ručno rađene torbe Nijaza Kovača iz Kaknja pravo su umjetničko djelo. U njihovom nastajanju, modni inovator, ne koristi ni iglu, ni konac, ali ni ostala uobičajna pomagala koja se upotrebljavaju pri izradi ovih aksesoara.
Svaka od torbi priča je za sebe. Neke od njih mogu poslužiti kao lična karta vlasnice koja je nosi, jer je u nju utkana tajna ili jedan njen segment života. Za oblik mnogih drugih ideju je smislio Nijaz.
Zbog toga njihovoj izradi Kovač pristupa sa pažnjom, posebno se priprema, a jednom kad počne, izrada traje danima, kako bi svaki pregib i rub bili savršeni.
Koža iz BiH i Italije
Posebna tehnika izrade, kojom se koristi, a kojoj se dive mnogi u svijetu poznati dizajneri, od Italije, preko Francuske, do Amerike, koji su imali prilike vidjeti ono što on radi, nije nastala preko noći. Trebalo je, kaže ovaj poznati dizajner kožne galanterije, blizu deset godina, da se dođe do „formule“.
– Torbama i konfekcijom od kožne galanterije počeo sam se baviti prije dvadesetak godina, ali za izradu torbi bez upotrebe konca, nitne, rajsferšlusa, obučavao sam se više od osam godina, i uspio u tome. Sve je ručna izrada, a za to vam treba puno znanja, spretnosti, vremena i živaca – govori Kovač, koji je prije tri godine pokrenuo brand Diaz Kova.
Svaka torba napravljena je od kože – kozije, teleće, janjeće, goveđe – koju Nijaz uglavnom nabavlja u našoj zemlji, ali ima i onih koje su izrađene od materijala dopremljenog iz Italije.
– Iako bih volio da je sve više onih koji će ih nositi, ipak mislim da moje torbe nisu za svakoga. Mnogi, kada jednu od njih uzmu u ruke, i ne primijete da su urađene bez konca. Ljudi su navikli na ono što dolazi iz masovne proizvodnje. Ja to ne osuđujem, takvo je vrijeme. Ali ovo je nešto drugo, ove torbe nisu za svaki dan, i načinom na koji nastaju, nisu namijenjene za masu. Moji klijenti su uglavnom ljudi iz svijeta mode, oni koji razumiju ono što radim – ističe naš sagovornik.
Otkriva nam kako je u dosadašnjem radu, tokom izrade neke torbe, navikao povremeno provoditi eksperimente. U jednom od njih pokazalo se kako i slijepa osoba može prepoznati njegov proizvod.
– To sve govori. Moje torbe dostigle su nivo originalnosti, a ja sam uspio u svom naumu – objašnjava Nijaz.
Saradnja sa dizajnerima
Samouki dizajner ističe posebnu saradnju sa Stjepkom Mamićem, umjetnikom iz Dubrovnika, koji je dobitnik Oscara u Monte Carlu za vizuelnu umjetnost te Grand prixa u Cannesu.
Torba nazvana “Katarina”, po bosanskoj kraljici Katarini, koju je dodatno oslikao Mamić, obišla je izložbe u Rimu i Firenci i “pokupila” najbolje kritike – naglašava Nijaz.
Pominje i saradnju sa mnogim modnim dizajnerima u zemlji, regionu, ali i svijetu, poput Vesne Krivokapić, Marije Šabić, Džemile Dilberović…
– Nedavno sam imao čast da svoja “djela” izložim u renomiranoj galeriji u Tivtu, gdje najjeftinija torba košta četiri i po hiljade eura.
To je najbolji pokazatelj da ljudi, koji se razumiju u ovaj posao, cijene ono što radim. Prije dvije godine moje torbe nosile su manekenke na “Performans reviji na Stradunu”. Bila je to spektakularna modna revija koja je okupila dizajnere iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Danske – kaže Kovač.
