Prvi ustanički pucanj iz Drvara zapalio je vatru ustanka širom naše zemlje. Na okupirani Drvar, noću 27. jula 1941. godine, napalo je nekoliko partizanskih jedinica koje su polako, ali sigurno, lomile žestok ustaški i domobranski otpor. Kada je na tornju Fabrike celuloze ućutkan i posljednji mitraljez Drvar je bio slobodan, a tog dana je i zvanično počeo ustanak naroda BiH.
Na poziv da se pokrene ustanak odazvao se i narod kakanjskog kraja pa je u Viduši, Ponihovu, Dračiću i drugim mjestima kakanjsko-zeničkog područja došlo do prvih oružanih akcija i formiranja partizanskih jedinica koje su na području Dračića i Osretka stvorile prvu slobodnu teritoriju. Kakanj je za okupatora imao poseban značaj. Uglja je trebalo mnogo, prvenstveno za željeznicu. Zbog toga je Kakanj bio dobro čuvan. No, bez obzira na tu činjenicu, u Kaknju je posebno bio živ ilegalan rad.
Ustanak kakanjskih antifašista započeo je velikim rudarskim štrajkom u ljeto 1941. godine. Štrajk koji je organiziran zbog loše ishrane rudara ubrzo je prerastao u otvoreno odupiranje okupacionoj vlasti NDH. U ovom štrajku posebno se istakao Rudi Mali koji je tada bio uhapšen. Grupom kakanjskih ustanika rukovodio je Melenta Bošnjak iz sela Bosna kod Modrinja. Ova grupa kakanjskih antifašista izvodila je akcije na području sela Viduša i Đindići, te sela prema Visokom, napadajući žandarmerijske i ustaške patrole i prikupljajući na taj način oružje za borbu. Na lijevoj obali rijeke Bosne grupa je izvodila akcije sve do polovine oktobra 1941. godine kada je prešla na desnu obalu Bosne, na teren sela Dračići i Ponihovo.
Početkom oktobra 1941. godine u Kakanj je po zadatku iz Odreda „Zvijezda“ došao Omer Maslić radi intenziviranja ustanka. Omer Maslić se vrlo brzo povezao sa pojedincima koji su željeli učestvovati u ustanku, te je uspostavio vezu sa Melentom Bošnjakom i njegovim borcima koji su se nalazili u selu Dračići. U šumi „Šušnjari“ iznad Dračića tada je formirana prva partizanska četa na ovim prostorima u kojoj su, između ostalih, bili Melenta Bošnjak, Omer Maslić, Đuro Milešić, Mlađen Mišura, Luka Nedić i drugi. Ova četa odmah je napala žandarmerijsku stanicu u Perinom Hanu, zatim je izvodila akcije na imanju Kazneno-popravnog zavoda u Zenici, te na željezničkoj pruzi između Kaknja i Zenice.
Neprijateljske snage koje su bile stacionirane u Zenici nekoliko puta su izvršile napade na ovu partizansku četu u Dračićima, ali nisu uspjele da je unište. Poslije ovih uspješnih odbijanja neprijateljskih napada Dračićka partizanska četa narasta na 50 boraca. Uskoro se formiraju i partizanske čete u Bijelim Vodama, Osretku, Stojanovićima, Čardaku, Kamenici, Pepelarima i na Voštanu iznad rijeke Krivaje. Od ovih četa formiran je Zenički partizanski odred na čijem su čelu bili Omer Maslić, Manojlo Popić, Todor Butina, Melenta Bošnjak i drugi. Krajem 1941. i početkom 1942. godine iz Kaknja u Zenički partizanski odred dolaze dotadašnji ilegalci Rudi Mali, Stjepan Kovačević, Stanislav Traup, Danica Mali, Iva Grubešić, Vlado Miladin i Jovo Dragić, a nešto prije njih Milovan Hrvačević, Pero Todorović , Torbica Zdravko, Avdo Iširlija i Đorđe Atanasov. Svi su oni bili u četama Zeničkog partizanskog odreda sve do četničkog puča maja 1942. godine.
Više od 700 aktivnih boraca sa područja Kaknja bilo je uključeno u partizanske jedinice, mahom u Visočko-fojničkom partizanskom odredu. Ovaj broj se još više povećao tokom 1944. godine.
