Tri mjeseca nakon lokalnih izbora, Centralna izborna komisija (CIK) još uvijek nije odlučila o svim prijavama za zloupotrebu djece tokom predizborne kampanje, čime društvo, smatraju stručnjaci, pokazuje nemogućnost da zaštiti svoje najmlađe članove.
Kažnjavanje političara koji zloupotrebljavaju djecu mora biti ažurnije a sankcije strožije, iako se suočavaju s izazovima novih izmjena zakona, a odgovornost ne smije ostati na jednoj instituciji.
ZLOUPOTREBA SE DESILA I U KAKNJU
“Zasad još uvijek izgleda da se političkim subjektima isplati kršiti izborna pravila. Ali ukoliko ih, žargonski rečeno, ‘puknemo po džepu’, onda će konačno biti spriječene ove izborne nepravilnosti, uključujući i zloupotrebu djece u političke svrhe”, poručuje Hanas Kamenjaković iz Koalicije “Pod lupom“.
Ove kazne su izrečene prvi put u jednom izbornom ciklusu, nakon što su izmjenama i dopunama Izbornog zakona – koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt – prepoznate takve zloupotrebe najmlađih građana BiH u političke svrhe.
CIK je po ovom osnovu zaprimio 42 prijave, ali tri mjeseca nakon izbora – u tek nešto više od polovine predmeta – kažnjeno je 15 političkih organizacija i deset kandidata s više od 100.000 maraka, a u četiri slučaja postupak je obustavljen.
Iz ove institucije pojašnjavaju da su tokom ovog izbornog ciklusa primili gotovo 3.000 prigovora i žalbi, zbog čega do danas nisu bili u mogućnosti donijeti odluke o svakoj pojedinačno.
On navodi i da je CIK postupao posebno oprezno u svim ovim slučajevima, te da je pohvalno što su reagirali i na slučajeve kada su djeca zloupotrebljavana čak i uz pristanak roditelja ili staratelja, ali da je širi društveni odgovor potreban jer ovdje nije riječ samo o predizbornoj zloupotrebi, nego i o zaštiti najmlađih i radu institucija u najboljem interesu djece.
“Nije samo poenta da se sankcionišu nepravilnosti, već je poenta da se zaštite ugrožene kategorije stanovništva, u ovom slučaju djeca”, dodaje Ožegović.
Da je sprečavanje zloupotrebe djece u predizbornim kampanjama sveobuhvatna obaveza društva, upozoravali su nekoliko puta i iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH. Oni navode da je Ustavom BiH i Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta propisana obaveza institucija da ukazuju na zabranu uključivanja djece u aktivnosti koje mogu biti povezane s političkim zagovaranjem ili promocijom.
“Dužnost nadležnih organa jeste da poduzmu sve odgovarajuće zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere da bi se dijete zaštitilo od svih oblika tjelesnog ili mentalnog nasilja, povreda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zloupotrebe ili eksploatacije”, podsjećaju iz Institucije ombudsmena.
“Kada djeca postanu alati političke propagande, oduzima im se pravo na neutralnost, autonomiju i nevinost, dok im se istovremeno nameće teret političke instrumentalizacije koji može ostaviti dugoročne posljedice na njihovo mentalno i psihičko zdravlje, ali i na identitet”, smatra Čeko.
Za nju su izrečene sankcije simbolične i neefikasne, jer političkim akterima omogućavaju da nastavljaju s praksama zloupotrebe. Posebno joj je to problematično kada se zloupotrebe događaju na mjestima poput škola i dječijih igrališta, jer takva praksa otvara mogućnosti da takvi prostori budu iskorišteni za nametanje ideoloških stavova, komercijalne agende ili bilo koji drugi vid manipulacije.
