Liječenje sredstvima savremene medicine u našim krajevima u Kaknju bilo je gotovo nepoznato. Zarazne bolesti su često harale. Životni vijek bio je kraći nego danas. Protiv smrtnosti djece ljudi su se borili sredstvima narodne medicine, piše u mnogim zapisima koje je sačuvala kakanjska historija.
U doba Austro-Ugarske Monarhije u ove krajeve pristižu prvi ljekari i otvaraju prve zdravstvene ustanove, U Kaknju je prva rudnička ambulanta otvorena odmah nakon otvaranja rudnika uglja. Ambulanta pružala liječničku pomoć manjem broju rudara koji su radili u rudničkim jamama. Zdravstvena zaštita se uglavnom svodila na interventne slučajeve. Lakših i težih povreda je bilo mnogo. Cilj vlasnika rudnika bio je da što brže i jeftinije dodu do uglja, a sve ostalo bilo je sporedno.
Nesreće, pojedinačne i grupne, bile su vrlo česte, a pomoć ozlijeđenim trebalo je da pokaže narodu kako se vodi briga o zdravlju rudara i da zbog toga ne treba izbjegavati državu i posao. Zaštita zdravlja ostalom stanovništvu pružana je samo u izuzetnim slučajevima, i to na prostoru užeg dijela Kaknja. U sela se odlazilo povremeno, više radi snimanja stanja i praćenja posljedica različitih oboljenja koja su harala u narodu.
U takve povremene akcije uključivali su se i zdravstveni radnici iz drugih mjesta, Sarajeva, Visokog i Zenice. U ljetopisu Franjevačkog samostana zapisano je da je u Kraljevu Sutjesku, u osnovnu školu, po vremeno dolazio ljekar iz Visokog i da je vršio pregled samo školske djece. U rudničkoj ambulanti radio je samo jedan ljekar i jedan do dva bolničara. Tu se ukazivala, pretežno, prva pomoć lakše i teže ozlijeđenim radnicima, a bolesnici su otpremani u Sarajevo na daljnje liječenje. U blizini Rudničke direkcije sagrađena je prva zgrada za bolnicu čiji je izgled bio drugačiji od ostalih zgrada naročito onih u radničkoj koloniji. U blizini bolnice izgrađen je i objekat sa dva prostrana stana za ljekare i direktora Rudničke direkcije. Između dva rata stanje u zdravstvu se bitnije nije izmijenilo. Obim i kvalitet zdravstvenih usluga, što ih je stanovništvu pružala bolnica, ostao je na istom nivou. I dalje je to ustanova samo za rudare i članove njihovih porodica. Nisu proširivani bolnički kapaciteti niti je povećavan broj zdravstvenih radnika, da i ne govorimo o zdravstvenom prosvjećavanju naroda.
Zgrada prve bolnice u Kaknju, nekadašnja direkcija RO -TON
Prema sjećanjima starijih stanovnika na željezničku stanicu dolazio je povremeno ljekar iz Visokog i u kući Steve Simidžije pregledao pacijente. Na ove preglede dolazili su na poziv organa vlasti. Rijetko se dešavalo da neko dode samoinicijativno, posebno žene. Dolazak ljekaru, bez obzira iz kog razloga, ljudima je značio događaj. A poslije su susreti i razgovori s ljekarom prepričavani i komentarisani kao najinteresantniji događaji. Odlazak ljekaru nazivao se odlaskom na igle ili radi igle.
Zdravstvo, iako već institucionalno organizovano, nije izvršavalo ni najosnovnije zadatke. Služilo je potrebama vrlo uskog kruga ljudi, uglav nom činovnika i bogatih pojedinaca. Već od 1945. godine, paralelno s opismenjavanjem, otpočinje i pro ces zdravstvenog prosvjećivanja. Vrši se putem predavanja, kurseva i drugih oblika rada u masama. Nosioci tih aktivnosti, osim malobrojnih zdravstvenih radnika, bili su i seoski učitelji, kao i istaknutiji aktivisti narodnog fronta.
Bolnica u Kaknju sve se više otvara za široke narodne mase. Češćom kontrolom zdravlja i preventivnim mjerama zaštite obuhvata se sve veći broj djece i omladine, školske prvenstveno. Provode se brojne akcije i u najudaljenijim naseljima sa ciljem da se ukaže ne samo zdravstvena pomoć, već se i savjetima i usmenim i pismenim uputstvima promijeni teško naslijedeno stanje.
Dugo vremena nakon oslobođenja (II. Sv rat) u Kaknju je radio samo jedan ljekar. Bio je to dr Hamid Simitović. U narodu nije ostao poznat sa zbog toga što je u Kaknju proveo gotovo cijeli svoj radni vijek već i zbog toga što je mali broj žitelja ovog kraja bio bez njegove pomoći u vidu direktnih intervencija ili savjeta. U narodu je bio omiljen i vrlo cije njen, što je bitna pretpostavka uspješnosti rada svakog zdravstvenog radnika. Od 1954. godine već rade dva ljekara, Doktoru Simitoviću pridružio se i dr Asim Delibašić, prvi ljekar iz ovog kraja.
Kasnije se broj ljekara iz godine u godinu povećava, tako da su 1985. godine na području Kaknja radila 43 ljekara.Sredinom 60-tih godina u kakanjaku bolnicu, koja je 1962. Godine pretvorena u Dom zdravlja, počinju dolaziti i ljekari specijalisti, prvo iz Sarajeva, a potom i iz Zenice. Stanovništvu je to bilo veliko olakšanje,jer je pomoć pružana na kućnom pragu, a bilo je i drugih pozitivnih efekata.Sve do 1966. godine prostorni kapaciteti bolnice ostali su isti. Jedino je zgrada u kojoj su nekada stanovali ljekar i direktor Direkcije rudnika, nakon njihovog iseljenja, pretvorena u bolnički stacionar sa 15-20 po stelja.
Sve izrazitije potrebe stanovništva za zaštitom zdravlja, što je usko povezano sa razvojem čovjekove svijesti o tome i željom da se živi bolje, opredijelile su društveno-političku zajednicu da uz postojeći stacionar sagradi montažnu zgradu i tako stvori uslove za normalniji rad Doma zdravlja. Taj objekat izgrađen je 1966. godine i korišten 11 godina. Nešto kasnije i Direkcija rudnika, u neposrednoj blizini podiže manju zgradu za ambulantu koja djeluje takode u sastavu Doma zdravlja. Taj dio prostora sa osobljem služio je samo potrebama zaposlenih u rudniku. U bolnički prostor pretvorena je i zgrada koja je prvobitno bila namije njena dječijem vrtiću i obdaništu, od čega se još tokom izgradnje odu stalo, jer je ocijenjeno da su potrebe zdravstva za prostorom veće.
Izgradnjom ovih objekata uz zgradu iz predratnog perioda četvoro struko je povećan bolnički prostor u poređenju s onim iz 1945. godine. Vrlo brzo i taj prostor je postao nedovoljan. Zato se traže rješenja za efikasniju zdravstvenu zaštitu i realizovanje propisa u pogledu prostora, opreme, organizacije rada i kadrova u domovima zdravlja u Bosni i Hercegovini.
Sredstvima opštinskog samodoprinosa od 1. januara 1973. godine za školstvo i zdravstvo i sredstvima radnih organizacija izgrađen je sadašnji objekat Doma zdravlja u Kaknju i dat na upotrebu 1975. godine. Ovim objektom zdravstvo je dobilo veoma lijep i funkcionalan prostor, a radni ljudi i građani uslove i mogućnost za efikasnije zdravstvene usluge. Sve službe Doma zdravlja sada su u jednom objektu. To olakšava organizaciju i rad zaposlenih radnika u ovoj ustanovi. U Domu zdravlja se sada obav ljaju gotovo svi specijalistički pregledi, što uz zalaganje radnika Doma zdravlja i odgovarajući pristup pacijentima pruža sliku istinske huma nitarne institucije.
Dom zdravlja od 1977. godine posluje u sastavu Radne organizacije Regionalni medicinski centar »Džemal Bijedić« Zenica kao osnovna orga nizacija udruženog rada. Na dan 31. decembra 1985. godine u Domu zdravlja radilo je 185 radnika, od čega 43 ljekara i 97 radnika sa sred njom i višom medicinskom spremom. Porodilište tada raspolaže sa 15 postelja, a Dom zdravlja ima 11 motornih vozila,
Značajni rezultati ostvareni su i u razvoju mreže područnih zdravstvenih ambulanti. Prva područna ambulanta otvorena je u Bjelaviči a početkom 60-tih godina, a ubrzo i u najudaljenijem području u Brnji Danas ove ambulante rade u 9 mjesta. To su, osim Bjelavića i Br Haljinići, Donji Kakanj, Bilješevo, Tršće, kao seoske, te pri organizacijama udruženog rada Termoelektrana, Tvornica cementa i Stara jama rudnika.
Osim ovih ambulanti, na području opštine radi još šest zubnih ambulanti, i to u Bjelavićima, pri Termoelektrani, Tvornici cementa, u Brnjicu i dvije školske zubne ambulante u Bilješevu i Osnovnoj školi Rudi Čajavec« Kakanj. S Domom zdravlja kao centralnom zdravstvenom institucijom pod ručne zdravstvene ambulante čine gustu mrežu zdravstvenih ustanovu kojima se obavlja primarna zaštita zdravlja radnih ljudi i građana s područja cijele kakanjske opštine.
Broj i raspored ovih objekata kao i broj zdravstvenih radnika solidna su osnova za efikasno djelovanje i daljnji razvoj zdravstva kako u pogledu obima i vrste zdravstvenih usluga tako i u pogledu njihovog kvaliteta i uspješnosti.
Od 1953. godine u Kaknju postoji i apoteka koja se od 1962. godine nalazi u današnjim prostorijama. Osim apoteke, u Kaknju promet lije kovima obavlja i manja apoteka u naselju Podbjelavići. Otvorena je krajem žezdesetih godina. Služi potrebama stanovništva sa područja bazena Trstionice.
Početkom 1986. godine otvorena je još jedna apoteka u novosagrađenom objektu u blizini zgrada bivše bolnice. U obje apoteke radi 17 radnika od čega 5 diplomiranih farmaceuta.
Sjećanje na čuvenog ljekara i humanistu: Novembra 1973. godine umro dr. Hamid Simitović
Družio se s rudarima, išao po selima: Zašto su svi u gradu voljeli dr. Hamida
Različita razdoblja u prošlosti grada ostala su zapamćena upravo po njima. Ako najstarije Kakanjce upitate sa doktora Hamida Simitovića, većina će reći da takvog ljekara iz tog perioda grad nikada više neće imati jer je, zahvaljujući svome znanju koje je stekao na studiju medicine u austrijskom Gracu 1920. godine, u vrijeme kada je medicinska dijagnostika kročila prvim koracima, liječio pacijente veoma uspješno.
No, zahvaljujući znanju i iskustvu stečenima kasnije tokom rada u Beloj Crkvi, Brčkom i Zavidovićima, doktor Simitović je uspješno liječio i najteže bolesti. Iako je bio ljekar opće prakse, uspješnim se pokazao i u liječenju gotovo svih bolesti.
Njegov odnos i davanje savjeta pacijentu postali su pravilo koje su tada mogli prihvatiti i poznati eksperti u medicini. U Kaknju je radio od 1945. do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća i bio je u to vrijeme jedini ljekar. Nije mu bilo teško da ode i najudaljenija sela općine (iako nije bilo ni dobrih putova ni automobila) i pregleda pacijenta, dadne mu lijekove i koristan savjet.
Doktor Simitović je iznad svega bio čovjek i družio se rado sa običnim ljudima i rudarima, te su ga oni neizmjerno poštivali, cijenili i voljeli.
Kada je umro u Sarajevu novembra 1973. godine, općinska delegacija je prisustvovala njegovoj dženazi. Ovom ljekaru početkom šezdesetih godina u gradu će se pridružiti i prvi ljekar rodom iz Kaknja – Asim Delibašić, koji će kasnije izrasti u vrhunskog hirurga u zeničkoj bolnici.
Pripremila: Redakcija portala Kakanjinfo
