Nakon što smo objavili koji su to najbolje napisani radovi – eseji srednjoškolaca na temu; KLADIONICA – ZABAVA ILI BOLEST, a koja je realizovana kroz implementaciju projekta “Oprez-kladionica na putu”, Udruženja “Omladinski kulturni centar Kakanj”, odlučili smo da objavimo sve radove nagrađenih učenika.
Pročitajte šta su nam to pisali naši kakanjski srednjoškolci.
Priča druga na temu kladionice. Pročitajte šta su nam pisali mladi kakanjci i kakva su njihova razmišljanja.
KLADIONICA ZABAVA ILI BOLEST!?
ESEJ – AMARA ČELIKOVIĆA
Kao održivi poslovni model, u svakom području postoji neki vid klađenja koji nastoji da privuče pažnju enormne skupine ljudi. Istaknuti časopisi tvrde kako kladionička „igra“ pruža kvote određene vjerovatnoćom dobiti, time osiguravajući profit na svakoj opkladi.
Ukoliko se kladimo, svjesni smo činjenice da automatski postajemo igrači koji su spremni izgubiti, da bi jednom postali dovoljno isplaćeni. Takav vid zarade potvrđuje koliko smo spremni izigravati se vlastitim životom.
Iz perspektive sadašnjosti možemo zaključiti da kladionice kao oblik zabave stvaraju velike pukotine u odnosima spram drugih ljudi. Odigrani tiket stvara ovisnost i time obezbjeđuje prohodnost putem koji vodi direktno u probleme iz kojih se vrlo teško možemo izvući.
Izgleda kao uživanje u kojem se smjenjuju iščekivanja i nervoze, što nam jasno daje do znanja kako je to riječ o psihičkoj bolesti u nama samima. Ukoliko se držimo statistike, u Bosni i Hercegovini je prema određenim istraživanjima utvrđeno 1521 registrovana kladionica. U nadi za dobitak svakodnevno živi na stotine hiljada ljudi. Problemi u porodici, raskidanje brakova, ubijanja, konzumiranje opojnih sredstava i slično, dokaz su pretjeranom izlaganju igrama na sreću, a najveća sreća je izaći iz toga kao zdrav i normalan čovjek.
Ponekad je dovoljno vidjeti kako djeca svoje obroke zamjenjuju odigravanjem listića, smatrajući da je ispravan put upravo zasnovan na tome. Žalosno je čuti ili pročitati podatak u kojem stoji procenat od 80% mladih koji se odluče na korak približiti kladionici, odigravajući barem jedan listić do svoje osamnaeste godine.
Tješim se da postoje i oni kojima je stalo da se ovaj problem iskorijeni. Teške slike iz kojih proizilaze sjećanja na ljude koji su svakodnevno nosili biltene i odigravali pokoji meč lige šampiona ili možda tenisa, nagovještavaju budućnost u kojoj se mlađim generacijama ne može sakriti stvarno stanje naših života. Internetom se širi zaraza online klađenja gdje se djeci stvara perspektiva iz koje mogu izvući naviku od koje se teško odvikava.
Ključna stvar polazi od korijena našeg postojanja koje se manifestuje kroz porodicu i odgoj. Ukoliko roditelji daju dovoljno truda da se iz jednog djeteta stvori ličnost koja će krojiti budućnost ove države, onda nema problema. Kladionice postoje da bi privukle osobe koje su zaokupljene slobodnim vremenom.
Adekvatan način da se pomogne mladima u smislu odvikavanja od igara na sreću, je taj da mladi počnu raditi za dobrobit zajednice u kojoj žive. Uključivanje u rad nezavisnih organizacija, volontiranje ili edukacija o nekim zanimljivim temama je direktan put u srž samog uspjeha.
Primarna stvar je provođenje anketa vezanih za korištenje kladionica. Istina je da će nam se sreća ponekad osmjehnuti ali rizici koje preuzimamo su mnogo bitniji od „slatkog“ profita kojeg možemo ostvariti. Ljude treba motivisati, usmjeriti ka dobru i pokazati jasnu sliku iz koje dolaze uspjesi ostvareni trudom i radom.
Svako od nas je ponosan kada postigne ono sto želi. Budućnost nam nije otvaranje što više kladionica, nego stvaranje radnih mjesta gdje će ljudi moći zarađivati u cilju stvaranja boljeg i sretnijeg života.
Tek nekoliko roditelja u prosjeku traži stručnu pomoć za svoju djecu koja su postala ovisna o klađenju.
Smatram da su ovakvi problemi, problemi za svakog građanina koji svjesno pokušava dati doprinos napretku stvaranja bolje države i budućnosti. Stoga, ukoliko živimo da bismo stvarali, okrenimo nove stranice i pokušajmo dozvati zaspale činjenice o tome da smo narod koji uistinu vrijedi.
Pronađi sebe i sagradi zidine tvrđave u kojoj odjekuju zvukovi dobra!
Amar Čeliković
