Dramski umjetnik i vrsni pisac Josip Pejaković izvodio više puta pred ogromnom publikom dijelove svojih monodrama a među njima je najpoznatija „On meni nema Bosne“.
Ovu monodramu je veoma izražajno sa čežnjom i sa osjećajem jučer na svečanoj akademiji povodom Dana rudara izveo naš mladi kakanjac, poznat po lijepo glasu Bilal Zukan.
Naime, osim toga poslao je poruku javnosti iako je BiH napadana i na njoj izvršen genocid ostala je građanska ljubav prema domovini. Tako je obukao crnu košulju sa bijelom trakom koja je simbol otvorene i čiste duše bosanskohercegovačke koja i iako mala u odnosu na agresora vrijedna i sačuvana.
Svaka čast za Bilala.
Mnogi su, u burnoj istoriji Bosne, pokušali ili osvojit’ ili porobit’ Bosnu,a onda, kad’ im to nije uspjelo, počeli su pričati sve glasnije i glasnije da Bosne nema. Pa koga si onda pokuš’o osvojit?! Svim onim koji su samo pokušali osvojit’ ili porobit’ Bosnu, poručujem:
Kako bolan nema Bosne a Neretva huči,
Kako bolan nema Bosne a Miljacka teče,
Kako bolan nema Bosne a Sana ide.
Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj, ide.
Ide Sana,
Ide Sava,
Ide Drina,
Ide Ukrina,
Ide Vrbas,
Ide Bosna,
Ide Lašva,
Ide Željeznica,
Svi oni i one idu.
A ti, đe ćeš?
Nemaš kud!
Ide bolan Ugar u njega utiče Lonska
Tu riba ima, tu si ti treb'o ribe fatat a ne moju kuću rušit’,
Ti si treb'o otić’ na onu Unu i zasjesti sa komšijama i zapjevati
“Ah meraka u večeri rane”
A ne se fatat granata i djecu po gradovima ubijat’, sram te bilo.
Da imas imalo duše k'o sto nemaš ti bi znao da dok god te rijeke teku Bosne ima.
A tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu đe se đahad hajvani zavlače,
Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti
Ni to ne moreš, znaš…
