Milenko Srdić – najcjenjeniji bosanskohercegovački voditelj programa na teferičima
Na početku svake manifestacije predstavim se i kažem da dolazim iz Kaknja – grada rudara i grada energetičara
Milenko Srdić je najpopularniji voditelj korida u BiH, najavljivač, voditelj programa, komentator. Ovaj čovjek je najveća medijska atrakcija manifestacija na kojima se skupi od 5.000 do 100.000 ljudi. Dokazani humanista, čovjek koji već decenijama promovira toleranciju i suživot, jedan od najpoznatijih voditelja programa i manifestacija u BiH, Kakanjac koji gdje god dođe sa ponosom govori o svom Kaknju, majstor frule, član Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” Kakanj.. tako je 2012.godine povodom 8. aprila – Dana oslobođenja Kaknja i 15. aprila – Dana općine Kakanj i Dana Armije R BiH, Srdić je dobio zahvalnicu za promociju grada.
Kroz razgovor nam je za Našu Riječ otkrio:“Još u osnovnoj školi, negdje u osmom razredu idući prema čaršiji, gradu ili kući volio sam komentarisat utakmice, po tome sam postao prepoznatljiv. U srednjoj školi sam imitirao sportske komentatore, pa su me zvali da dođem i u Zenicu, raditi u jednoj radijskoj sportskoj redakciji, ali ja nisam imao vremena. Poslije su me često poredili sa Sabahudinom Topalbećirevićem.
Ja sam rođen u ovom gradu, tu sam odrastao, oženio se i stekao porodicu. Nisam nigdje išao jer sam htio I ostao sa ljudima sa kojima sam živio I prije rata i ne kajem se. Prva korida na kojoj sam 1996.godine vodio program je bila u Topuskom polju u Visokom. Istina, teško je bilo uzeti mikrofon i stati pred sve te ljude, jer govoriti preko razglasa pred oko 10.000 ljudi poslije svega a ja sam pravoslavac nije bilo lahko jer niko osim mojih kakanjaca ne zna moju prošlost tamo. Međutim ja sam se ponovo obavezao da ću to raditi jer sam vodio programe i prije rata.
Kad nastupi maj ja na koride. Poznajem na stotine vlasnika bikova a svi su izuzetni domaćini i jako dobri ljudi.
Kada bi političari slijedili njihov primjer ovdje ne bi bilo nikakvih problema. Ja se uvijek držim jedne stare hercegovačke poslovice: “Pazi bika ko brata svog, daj mu ono što on poželi a prema konju i ženi se malo oštrije odnosi”! A nije vjerovat ni konju i volu ko ni ženi. Nekad bik hoće da nasrne ali nikad neće na čovjeka”, sa osmijehom će Srdić iskreno.
Rudar i komentator!
“Gdje god dođem promovišem Kakanj. Na početku svake manifestacije predstavim se i kažem da dolazim iz Kaknja – grada rudara i grada energetičara. Ja se ne stidim, radim u Rudniku mrkog uglja Kakanj, to je naša druga majka, kako za mene, tako i sve naše rudare. Jedino mi je jarane žao što nisam završio žurnalistiku, jer sam znao da u meni čući neotkriveni talenat, na selu sam završio školu, 12 km od Kaknja.
U osmom razredu su me pitali šta bi volio biti, a ja sam rekao – „reporter“ i želja mi se ispunila. Hvala novinarima, neka se zabilježi jer sve će biti i proći, ali ostat će bilješka o ovome i trajna uspomena za generacije koje dolaze”, završava naš sagovornik.
Hamid Hadžić
