Bez pretjerivanja, za njeg bi se moglo reći da je jedan od najvećih talenata Rudara. Do hrama kakanjskog fudbala putuje čak 20 kilometara, ali kako ističe to mu nije teško, jer ljubav koju posjeduje ovaj mladi talentovani fudbaler prema fudbalu ne poznaje granice. Ekipa juniora je prvak Omladinske lige Centar ( grupa B) , a Malik je najboji strijelac i asistent. Ekskluzivni intervju dao je Malik Gačić za službenu stranicu kluba.
– Za početak Malik kaži nam nešto o sebi ?
Zovem se Malik Gačić. Rođen sam 19.08.1998. godine u Kaknju, Učenik sam trećeg razreda Gimnazije “Muhsin Rizvić” Kakanj.
– Kakvi su bili tvoji fudbalski počeci, odakle ljubav prema fudbalu, kad si prvi put počeo trenirat ?
Ljubav prema fudbalu datira još od malih nogu. Uz preporuku učitelja da se trebam baviti aktivnim igranjem fudbala. Kroz osnovno obrazovanje bio sam uskraćen da dolazim na trening u sadašnji matični klub. Ali ljubav i želja prema fudbalu se konstantno razvijala i održavala. Polaskom u srednju školu kreće i moje aktivno bavljenje fudbalom.
– Koliko često si imao treninge sedmično, da li ti je bilo naporno uskladit školu i treninge ?
Sedmično sam imao 3-4 treninga. Kada postoji želja i volja za fudbalom i školom način se sam nametne.
– Koju poziciju igraš i ko ti je uzor od prvotimaca Rudara ?
Igram ofanzivnog veznjaka. Ne bih nikog posebno izdvajao, svaki od njih zaslužuje respekt od nas mladih igrača.
– Kako se pripremaš pred utakmicu, imaš li neki poseban ritual ?
Pa nemam nikakvih posebnih rituala. Najvažnije jeste da se psihofizički pripremim pred svaku utakmicu.
– Kakav je osjećaj biti prvak sa Rudarom, najbolji strijelac i asistent ekipe ?
Osjećam se ponosno kada se moj klub nalazi na prvom mjestu. Što se tiče mene, moj trud i rad je krunisan dobrim igrama i rezultatima. Kolektiv uvijek stavljam ispred sebe, jer da nije kolektiva siguran sam da ne bi bilo ni rezultata.
– Kako je raditi sa trenerom i legendom “Rudara” Ramizom Husićem, šta nam možeš reći o njemu ?
Rad sa mojim trenerom predstavlja zadovoljstvo. Radi se o velikom stručnjaku ove igre, te se prema nama kao igračima u određenim situacijama odnosi kao roditelj.
– Sa kim se najbolje slažeš na terenu i sa kojim od kolega se najviše družiš privatno ?
Na terenu djelujemo svi kao ekipa, ali evo s obzirom da insistirate naveo bih da su to : Samira, Damira, Josipa i Hasana. Povremeno se družim sa svim igračima ekipe ovisno o vremenu i situaciji.
– Ko je najveći šmeker, a ko najveći šaljivđija u ekipi ?
Dragan Šljivić, a definitivno najveći šaljivđija u ekipi je Irnes Sarač.
– Najdraži gol i utakmica u dosadašnjoj karijeri ?
Svaki gol mi je drag na poseban način, ali ipak bih izdvojio gol iz slobodnog udarca protiv Krivaje , taj gol posvetio sam svojim roditeljima koji su moja najveća podrška u dosadašnjoj karijeri . Najdraža utakmica i pobjeda protiv Žepča.
– Za tebe su interesovanje pokazali mnogi klubova, koje su tvoje ambicije ostaješ li u Rudaru ?
Ovdje sam sretan i zadovoljan. Na stadionu pod vardom upoznao sam mnogo prijatelja, također bi istakao da mnogo dugujem ljudima u klubu koji su prema meni bili korektni. Ostajem u Rudaru i jedva čekam da istrčim na teren u društvu Kobilice, Čizmića, Dizdarića i ostalih.
– Šta bi kao poruku istakao- uputio mladim fudbalerima ?
Da se rad i trud uvijek isplate. I neka prate svoje snove.
( fkrudarkakanj.ba)
Foto: Facebook