Kemal Čelebić, sin Ahmeda i Ćamile, rođen je 14. oktobra 1949. godine u mjestu Vrtlište, općina Kakanj. Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Kaknju, a Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu.
Profesor Čelebić nekoliko decenija je radio kao profesor matamatike u kakanjskim srednjim školama.
Bio je jedan od organizatora i pokretača Patriotske lige Kakanj i prvi predsjednik Kluba Patriotske lige Kakanj.
Obavljao je dužnost prvog predsjednika višestranačke Skupštine opštine Kakanj. U najtežim vremenima, kroz angažman u Kriznom štabu i Ratnom predsjedništvu Općine, pokazao je veliku hrabrost i požrtvovanost. U postratnom vremenu obavljao je dužnost ministra za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK, a nakon toga do penzioniranja radio je kao profesor matematike.
Bio je jedan od onih koji su tokom cijelog života svjedočili svoju ljubav prema Bosni i rodnom kraju. Decenijama je prenosio svoje znanje na mlađe generacije.
Bio je čovjek kojeg je krasila prosvjetarska mirnoća i dostojanstvo. U najtežim vremenima za Bosnu i Kakanj, obavljao je vrlo tešku ulogu prvog čovjeka Općine, u bremenitom vaktu i zemanu, u vremenu krize i ratnih okolnosti.
Trebalo je u takvim vremenima osigurati funkcioniranje vitalnih funkcija općine, pokrenuti otpor agresoru, obezbijediti funkcioniranje privrede u ratnim okolnostima kako bi se doprinijelo opstanku naše domovine, obezbijediti osnovne uslove za život narodu i hiljadama izbjeglih koji su spas potražili u Kaknju…
U takvim okolnostima, hrabro i ustrajno, prof. Kemal Čelebić ponio je, zajedno sa drugim patriotama, teško breme borbe za opstanak našeg naroda i naše domovine i uspio u toj borbi.
Pamtit ćemo ga po velikoj ljubavi prema Kaknju i domovini Bosni i Hercegovini, njegovom ustrajnom zalaganju za mir i suživot, po skromnosti i optimističnim obilježjima njegovog bivstvovanja na ovom prolaznom svijetu.
Dobitnik je više nagrada i priznanja, Diplome za doprinos u formiranju i organiziranju vojnog školstva 1994. godine, Pohvale Operativne grupe “Bosna” Armije RBiH za ispoljenu hrabrost, požrtvovanje i humanost u oslobodilačkoj borbi protiv agresora, Značke “Ljiljan od zlata” za naročite zasluge u osnivanju i organiziranju oružanog otpora agresoru, Priznanja Patriotske lige BiH – “Organizator otpora u periodu 10.6.1991-15.4.1992.”
Umro je 11. novembra 2012. godine, u 64. godini života. Dženaza je klanjana dan poslije u Donjem Kaknju, a ukopan je na mezarju Bare.
O njegovom životnom putu ostale su zapisane lijepe riječi koje svjedoče istinu o ovom hrabrom čovjeku.
Kakanj u duši i srcu
Van svake sumnje, zaljubljenik sam u ovo podneblje, mada i jedan od brojnih, ponajvećih nezadovoljnika njegovim stanjem, izgledom, životom i standardom ovdašnjeg stanovništva. Možda je to i bilo presudno u odluci da se prihvatim izazova koji nosi mjesto predsjednika Skupština opštine. Da ne vjerujem u bolje i više, koliko god trenutne prilike bile nepovoljne, vjerovatno ne bih bio tu gdje jesam. Uzdam se u rad, stalan rad, uzdam se u činjenicu da ovdje još uvijek ima dobrog “štofa”, stručnog i marljivog, pogotovo prirodnog, koji može izvesti Kakanj iz ponora u koji je očito zakoračio. S malo dobre volje, međusobnog uvažavanja, realnih procjena i predanog angažovanja, stvari se mogu izmijeniti. Ne preko noći. Ali u dogledno vrijeme – sasvim sigurno.
(Izjava Kemala Čelebića u Kakanjskim novinama, broj 319-320, 31. januar 1991)
Dokazani pacifista i zagovaratelj mira
Očekujem i duboko vjerujem u miran rasplet naše ustavne i političke krize, bez obzira na oštro zveckanje oružja. A razlike i nesporazumi… Njih je uvijek bilo i bit će, s tim što se svaki konflikt može riješiti mirnim putem, uz malo tolerancije i uvažavanja objektivnih zahtjeva “druge strane”.
(Izjava Kemala Čelebića u Kakanjskim novinama, broj 319 – 320, 31. januar 1991)
Velika ljubav prema Kaknju
Zalagat ćemo se da nas “dušebrižnici” iz velikih centara ostave na miru, a brigu o preduzećima preuzet ćemo na svoja pleća, pa kako nam bude. Ne možemo se pomiriti sa činjenicom da je Kakanj za kapital – protočna cijev!
(Izjava Kemala Čelebića u Kakanjskim novinama, broj 319-320, 31. januar 1991)
Skroman, optimističan, hrabar: “Posao načelnika je kao rijeka”
Zahvaljujem se na svemu što ste rekli o mom radu. Sve što ste rekli ne bih postigao bez vaše pune saradnje. Nemoguće je u ovom momentu ocjenjivati taj rad. Kakanj nije pod staklenim zvonom i sve što se dešavalo bilo je determinisano događajima u užem i širem okruženju. Zato tu ocjenu prepuštam objektivnim ocjenjivačima, a to su oni što će ovo vrijeme posmatrati sa distance. Posebno bih zahvalio članovima Ratnog predsjedništva jer sam sa njima prošao kroz najteža iskušenja… Pred nama je zadatak da gradimo nove staze, za grad ukupno i pojedinca prije svega. Novom načelniku želim puno sreće. Posao načelnika je kao rijeka. Tu nema počneš pa završiš. Inače bi izabrali jednog. Završi posao i nema više načelnika.
(Izjava Kemala Čelebića na sjednici Prelaznog vijeća općine Kakanj povodom isteka mandata načelnika Općine Kakanj, mart 1996. godine).
Poštovanje prema porodicama šehida, ratnim vojnim invalidima, borcima…
Kakanj ima više šehida nego neke općine na liniji fronta. Kada je riječ o šehidskim porodicama, ratnim vojnim invalidima, borcima, kada se spomenu, treba ustati na noge. Moja poruka je i poruka predsjednika Alije Izetbegovića – ne trebaju očekivati pravdu, nego se moraju boriti za pravdu onako kako su se borili protiv neprijatelja.
(Izjava Kemala Čelebića, Kakanjske novine broj 16 – 17, mart/april 1996)
Hrabar i odvažan u najtežim vremenima
Analizirao sam svoj rad. Ne bih ni u jednom trenutku mijenjao ni taktiku ni način kako i šta sam realizirao.
(…) Možda bih ipak prekoračio ovlaštenja kada bi vladala glad i uveo represivne mjere na obrađivanju poljoprivrednih površina – jer nije bio gladan ko je sijao. Mi smo u jednom ratnom trenutku proizvodili pšenice za šestomjesečne potrebe Kaknja, a prema sadašnjim informacijama već je došlo do opadanja poljoprivredne proizvodnje.
(Izjava Kemala Čelebića, Kakanjske novine broj 16-17, mart/april 1996. godine)
