Nakon oslobođenja Kaknja u Drugom svjetskom ratu (8. april 1945. godine) upravu u Kaknju nakratko je preuzela Komanda Kaknja, da bi već 11. aprila 1945. godine bio formiran Narodnooslobodilački odbor. Petnaestak dana kasnije , na zboru građana izabrani su novi rukovodioci i radnici općinske administracije. Ustanovljena su dva narodna odbora – Zgošća, nadležan za seosko područje, i Kakanj, nadležan za područje grada i okolna sela Pope i Plandište. Radne prostorije Narodnog odbora Zgošća bile su u ulici Mehmeda Skopljaka, a Narodnog odbora Kakanj odmah do mosta na ulazu u Kakanj, u kući Ladislava Kiseljaka. Predsjednik NO Zgošća bio je Avdo Banjić, a sekretar je bio Zahid Haračić.
Za prvog predsjednika NO Kakanj izabran je Huso Begić, a sekretar je bio Ahmed Begić. U to vrijeme ničega nije bilo, osim ratne pustoši i oskudice. Bilo je to vrijeme racionalizirane podjele hrane i odjeće. Električno svjetlo bilo je samo u Kaknju i Doboju. Sva ostala naselja, gotova cijela općina, bila su u mraku. Kroz centar Kaknja bilo je kao da kroz baru gaziš.
U čitavoj općini bile su dvije škole – u Kaknju i Doboju. Učitelja da ih na prste izbrojiš.
Da se narod prehrani i spasi od gladi, da se novorođenčad nahrane mlijekom u prahu i poviju u kakve-takve pelene pomogla je UNRA (The United Nations Relief and Rehabilitation Administration).
