Oko 12 kilometara sjeveroistočno od Kaknja nalazi se Kraljeva Sutjeska. S puta Sarajevo-Zenica, kod Ćatića, odvaja se put prema naseljenom mjestu Kraljeva Sutjeska (Sutiska), koje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 500 metara. Kraljeva Sutjeska nalazi se u dnu ljevkaste kotline kojom prolazi rijeka Trstionica, a koja je okružena padinama Teševskog brda s jedne i padinama Ježevice s druge strane. Kraljevoj Sutjesci i najbolje je prići sa strane Kaknja, jer je odatle najbolji put.
Dr. Ćiro Truhelka tvrdio je da je u župi Trstivnici u selu Zgošći (sad Kaknju) bila kolijevka i groblje prvih Kotromanića, te da je ispod zgošćanskog stećka pokopan ban Prijezda. Postoji verzija koja kaže da je ime Sutiska došlo zbog toga što naselje leži u uskoj kotlini. U stara vremena su ga zvali Curia Bani, što znači banov dvor, zbog toga što su u njemu boravili banovi Kotromanići, kasnije će Kotromanići prerasti u kraljevsku dinastiju.
Izrada nakita
Historičari pretrpostavljaju da se ovdje nalazio grad Desnek iz vremena Konstantina Porfirogeneta. Tragovi antike pronađeni su samo na Bobovcu. Ali najvjerojatnije je da su prvi objekti u Sutjesci izgrađeni u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića. Tu je je pored dvora polovinom XIV vijeka izgrađen i franjevački samostan. U Kraljevoj Sutjesci je i bogato ukrašen stećak bana Stjepana Kotromanića.
U XIV vijeku u Bosni se podiže dvadesetak utvrđenih gradova, uglavnom sa strateškim i političkim ciljem, ali oni svakako prožimaju i kulturne sfere života. Graditeljska djelatnost koja se naglo razvija predstavlja proces velikog kulturnog značaja. Umjetnička sadržina nadgrobnih ploča s kraljevskih grobnica na Bobovcu premašuju sve slične spomenike svog doba sa područja ugarsko-hrvatske države. Obrada metala dosezala je visoku razinu, tradicija izrade nakita je nadasve poznata. Svakako valja pomenuti i izradu bogato ukrašene tradicionalne odjeće, široku upotrebu stakla, kao i specijalnih vrsta keramike, što sve govori o visokim estetskim kriterijima toga doba.
Franjevački samostan je najstarija institucija u BiH, a prvi puta se spominje u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog pod nazivom „De conformitate vitae B. Francisci“ iz 1385. godine. Pretpostavka je da su franjevci svoj prvi samostan na ovome mjestu sagradili 1340. godine. Više puta je u ratovima rušen i obnavljan, te proširivan. Godine 1888. odlučeno je da se stara samostanska zgrada poruši kako bi se sagradila nova veća, ova kakvom je mi u našem vremenu pamtimo.
Kraljevske grobnice
Crkva je građena od 1906. do 1908. godine, po nacrtima arhitekte Josipa Vancaša, graditelja i sarajevske Katedrale i samostana u Fojnici, kao trobrodna bazilika u neorenesansnom obliku. Vancaš je prvi u našim krajevima primjenio armirani beton, pa tako i na ovoj crkvi. Tu su smještene i najstarije orgulje u BiH. U ovom samostanu je i knjižnica jako bogata knjižnim fodnom, s najvećom zbirkom inkunabula čuvanih na jednom mjestu u BiH, a reprezentativni predmeti iz ukupnog fundusa samostana izloženi u muzejskom prostoru samostanske zgrade u vidu stalne izložbe.
Cesta od Kraljeve Sutjeske ka Bobovcu je u veoma lošem stanju, pa se ovom drugom radije preporučuje prići iz smjera Vareša. Posljednjih decenija samo je obnovljena grobna kapela dok ostali objekti čekaju neka bolja vremena da im vrate stari sjaj. Podaci iz pisanih izvora za vrijeme bosanske srednjovjekovne države obuhvataju period od 1350. do 1463. godine, dok iz osmanskog perioda dokumenti sežu do 1626. godine kada je definitivno napušten, jer je napredovanjem Osmanlija ka sjeveru i proširenjem zauzete teritorije izgubio stratešku važnost.
U kapeli su pronađene tri kraljevske grobnice, u trijemu su bile tri grobnice, a uz sjeverni zid još jedna zidana grobnica. Jedna je pripadala kralju Stjepanu Tomašu, a druga vjerojatno kraljici Doroteji Gorjanskoj. Turistički je sama lokacija Bobovca praktički neobrađena, jer nema nikakve ugostiteljske ponude, prodaje suvenira, sem na ulazu u kompleks.
Autor: Tarik Dreca