Ema Čaluk, dobitnica Zlatne značke UNSA: Osim uspjeha, govori četiri jezika, uči peti

Proteklih godina portal Kakanjinfo je kroz nekoliko faza promovisao sve nadarene i uspješne kakanjke i kakanjce koji su nizali redovno sve svoje uspjehe na polju nauke, sporta, obrazovanja, kulture ovdje ili u inostranstvu i koji kao “Ambasadori u polju nauke i obrazovanja”, predstavljaju naš Kakanj u najboljem svjetlu gdje god da se nađu.

Ema Čaluk, ima 22 godine i trenutno je studentica I godine Master studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu gdje sam završila i I ciklus odnosno 3 godine i stekla zvanje bachelor Inžinjer arhitekture. Osnovno školovanje je završila u Kaknju, dok je srednjoškolsko obrazovanje nastavila u Sarajevu, prvo na Tursko-bosanskom koledžu, a kasnije se prebacuje u II Gimnaziju Sarajevo, matematički smjer obzirom da je kako kaže za portal Kakanjinfo ona veliki fan matematike, ali i umjetnosti, crtanja, slikanja i sl. čime sam se bavila u slobodno vrijeme. Pored toga voli i nove jezike, tako da trenutno govori 4 jezika tečno, dok je peti počela da učim, ali kako sada ima više obaveza a to je malo zapostavljeno. Kaže za portal Kakanjinfo da gledajući unazad, čini joj se da je san bio aktivnost kojom se dosta neredovno bavila jer uspjeh je bio ako se dobije 4 sata sna. U toku semestra, pa ne znam, govori uvijek ima nekih manjih aktivnosti, tenis, druženja, kraća putovanja i slično, ali fakultet je prioritet.

Ovo je njena priča . . .

Opišite sebe u 5 riječi?
Ne bih znala kako da opišem sebe, to mi je uvijek jako težak zadatak. Istraživač; tvrdoglava ili uporna nisam sigurna kada jedno postaje drugo, ali kada postavim cilj, teško da me bilo ko ili bilo šta u tome može spriječiti.
Vaše medalje, priznanja, certifikati, učešća u nekim projektima, značajnim
programima?

Kao što već znate, moje posljednje priznanje je bilo priznanje Zlatna značka, koje dobija jako mali broj studenata Univerziteta u Sarajevu, dakle samo oni koji svojim radom obezbijede prosjek veći od 9.50. Možda se to nekada ne čini puno, ali kada se uzme br predmeta u jednom ciklusu to postane jako značajno. Na Arhitektonskom fakultetu na i ciklusu samo ima 58 predmeta što je ogroman broj jer je to nekih 10ak predmeta po semestru.

Toga sam bila svjesna kada sam upisivala AFS i obzirom da se radi o širokom spektru predmeta nikad se nisam ni nadala da ću doći do ovog priznanja, priznanja zlatne značke. Moj cilj je sve vrijeme bio dati što više mogu i uživati u svim predmetima. Tako da kada su mi u jednom trenutku rekli da imam jako visok prosjek i da postoji mogućnost da dobijem priznanje zlatna značka, samo od te pomisli sam bila i više nego presretna, a kada sam shvatila, već nekad pred sami kraj, da ću zaista da je dobijem to priznanje, mojoj sreći nije bilo kraja. Naravno, dodatno saznanje da će neko, kako je to Dekan AFS sročio “nakon niza sušnih godina“ na Arhitektonskom fakultetu da dobije Zlatnu značku i da ću to zapravo da budem ja…. bila sam i više nego ponosna na svoj rad i na činjenicu da se sav trud i rad isplatio te da ga svo akademsko osoblje zaista cijeni. Pored toga, u toku semestra bude nekim manjih volontiranja, rada na projektima van nastave, ali fakultet je uglavnom prioritet.

Učestvovala sam na par arhitektonskih natječaja, osvojivši prvu nagradu za izradu Idejnog rješenja solarnog drveta i taj projekat je trenutno u fazi izrade, malo je ova situacija to usporila, ali nadamo seda će uskoro biti postavljeno solarno stablo na Trgu oslobođenja – Alija Izetbegović.

Koristite li društvene mreže i zašto?
Koristim društvene mreže, ali ne baš toliko aktivno. Uglavnom je to sve vezano za fakultet,
obzirom da sam prethodne tri godine bila, ali i sada na Master studiju, predstavnica studenata naše generacije na fakultetu odnosno sva komunikacija sa profesorima, asistentima i upravom fakulteta, sve organizacije i slično je trebalo da idu preko mene. Takva komunikacija se uglavnom odvija preko društvenih mreža sa kolegama studentima, s toga htjela ili ne moram da koristim društvene mreže. Naravno nekada tu bude i pokoji post, ali nisam neko ko posvećuje mnogo vremena društvenim mrežama, osim ako to nije isključivo potrebno.

Odakle interesovanje za Vaš poziv/školu? Da li je bilo premišljanja I razmišljanja šta i kako dalje poslije srednje škole? Kako je tekao taj put? Možete li nam reći nešto o početcima, kako se javila ljubav prema fakultetu koji pohađate ili koji ste završili?
Kao što sam ranije spomenula, otkako znam za sebe želja su mi bile arhitektura ili građevina, nekada je u obzir dolazio i ETF ali mi je to više bio hobi nego nešto čime se želim baviti čitav život. Gotovo do zadnjeg dana nisam bila sigurna između arhitekture i građevine. Bilo je tu mnogo tabela za i protiv i jednog i drugog fakulteta i zanimanja, ali na kraju je nekako ipak prevagnula arhitektura kao spoj umjetnosti i inženjerstva, dakle nisam isključivala niti jedan element u kojem uživam.

U početku sam razmišljala da li sam napravila pogrešan izbor ali već nakon prvih projekata shvatila sam da nisam, ad je to ono u čemu zaista uživam i što sam zapravo oduvijek i htjela. Arhitektura je dosta dinamična, kako na fakultetu tako i u praksi, stalno se dešavaju novi projekti, nove lokacije, materijali i okolnosti na koje je potrebno adekvatno odgovoriti.

Nikad nema istog rješenja obzirom da uvijek postoji neki novi faktor koji utiče na projekat i to je ono što je interesatno, uvijek imate neki vlastiti izraz, projektujete doživljaj prostora osjećaj koji se stvara u osobi kada pogleda objekat ili uđe u njega, da li će to biti neko pozitivno osjećanje ili će da to bude namjerno izazvana nelagoda. Dakle, jako dinamično sa mogućnošću vlastitog izraza u svakom projektu, sa mogućnošću eksperimentisanja, pomjeranja granica… Pored svega toga može se reći i da ta grupa zanimanja teče u porodici. Sestra je diplomirani inženjer građevine od prošle godine, a treuntuno je na doktorskom studiju u Miamiju gdje je ujedno i asistent.
Koliko je bilo potrebno ulaganja I odricanja da biste postigli odlične rezultate na
Fakultetu?

Za sve je uvijek potrebno neko odricanje. Na Arhitektonskom fakultetu se često šale da bi u ugovorima trebalo da stoji da je student svjestan da se odrice većine slobodnog vremena i sna jer studenti često nisu svjesni da samo prvi ciklus ima 58 predmeta.

U toku semestra je naravno slobodno vrijeme i vrijeme za druženje na minimumu, ali nastojim iskoristiti pauze između semestara da nadoknadim neke stvari, naročito putovanja, koja mi u ovom periodu COVID-a jako nedostaju. To je bila neka vrsta nagrade nakon uspješno „očišćenog“ semestra. Također, pokušala sam da slobodno vrijeme iskoristim za rad u praksi, tako da sam radila u arhitektonskom birou, što je bila jako dobro i korisno iskustvo. Ali generalno, kada volite ono što radite, ni odricanja se ne čine baš nešto toliko veliko jer uživate zapravo u onome što radite.

Da li ste razmišljali o odlasku iz BIH ili vidite perspektivu ovdje u matičnoj državi?
Kada vidite koliko mladih odlazi iz BiH, naravno da i Vi u jednom momentu pomislite na odlazak.

To je neka pomisao koja se često javlja, naročito kada dođete u situaciju kao student, da vidite šta se sve oko Vas može desiti, i da je zapravo taj proces napretka često jako spor. Ali upravo ovaj fakultet odnosno zanimanje, kao arhitekt i urbanista uvijek imate neku viziju za bolju budućnost, pa vidite ta pozitivne pomake i nadate se uvijek nekom utopističkom svijetu bez obzira gdje živite.

Za sada odlučila ostati tu iako sam imala mogućnost i da odem vani, Njemačka, Amerika, obzirom da sestra tamo studira, Turska naravno zbog jezika, Italija također gdje sam bila primljena na Politecnico di Milano, ali malo COVID zakomplikovao stvari, malo sam se ja dvoumila tako da sam ostala ovdje za sada. Odlazak mislim da je uvijek nekako najlakša opcija, uvijek se može otići, ali meni to nije
nikad bio cilj toliko da bih napustila sve što imam ovdje tj što sam ostvarila i na fakultetu.

Na moju odluku su, pored svih i pored svega, imali uticaja i moji profesori na fakulteti obzirom da je veliki broj prosfesora dosta iskusan, ali i mlad, sa već dosta uspjeha iza sebe, i koji nastoje pomoći u svim sferama kako nastave tako i bilo koje druge odluke ukoliko je to potrebno obzirom da je većina prošla kroz ista iskustva i ista pitanja sebi postavljala. Voljela bih ostati u BiH jer mislim da ima potencijal za razvoj, a stručni odlasci pa ponovni povraci su uvijek dobro došli, naročito u ovoj struci, a bilo kakva putovanja nas uvijek obogaćuju i otvaraju nove vidike, mogućnosti. S tim u vezi, izabrana sam da idem na razmjenu u Stuttgart sljedeći semestar, ako to naravno bude moguće, ali uvijek mi je drag kako odlazak tako i povratak.

Kako vidite sebe u budućnosti?
Poslije Mastera moguće je opet neko usavršavanje vani ili ovdje, nisam još odlučila, ali želja mi je da nastavim i sa akademskim radom, tj da nastavim na III ciklus studije – doktorski studij. Pored toga, bilo bi mi drago ostati i na fakultetu kao članica akademskog osoblja, ali, naravno, biti i u praksi u arhitektonskom birou. Jako mi je zanimljiva kombinacija teorije i prakse, odnosno rada na naučnim radovima, rada sa studentnima i rada u praksi. Ova struka je dosta dinamična, a kombinacijom mi se čini da dobije još jednu dimenziju. Čini se kao puno obaveza, ali se nadam da ću uspjeti i to sve usaglasiti.

Vaša životna vodilja i podrška?
Mislim da je uvijek potrebno da vjerujete u sebe i kada gotovo niko drugi ne vjeruje, da vjerujete da je sve moguće, čak i kada svi kažu da je to nemoguće da vas to ne obeshrabri jer ako niko do sada to nije uradio, ne mora značiti da je to nemoguće. Međutim, kada dođu ti trenuci kada vam se čini da su sve lađe potonule, moja podrška su uvijek bili prvenstveno moja porodica: roditelji i sestra.

Oni su tu i u najboljim i u najgorim trenucima, i u trnucima kada nakon nekoliko neporspavanih noći, vi ujutro imate dva ispita i dvije predaje projekata, a vama je pao sistem pa vam je potrebna utjeha. Oni su tu upravo da pruže tu utjehu, da kažu da će sve biti uredu, bez obzira što ih zovete u 4 sata ujutro gotovo plačući. Tako da bez njih naravno ništa ne bi bilo moguće.
Koja je tajna Vašeg uspjeha i šta biste savjetovali sadašnjim studentima? Kakve su
Vaše poruke mladima i planovi?

Nema neke posebne tajne, uvijek mislim da je prije svega potrebna ljubav prema onome što radite jer kako kažu, ako voliš ono što radiš, nećeš raditi dana u životu i uz to nastojati uvijek dati ono najbolje od sebe. Uz to naravno dolaze red, rad i disciplina jer ništa u životu neće doći samo. Ono što mislim da je također bitno je da svako treba da kreira svoj put, da ne idemo utabanim stazama, nevi putevi su, iako teži, uvijek interesantniji, jer na kraju možda uspravo stoji neka velika nagrada ili uspjeh. Bitno je da se vjeruje u sebe i da ne treba dozvoliti da iko spotava vaš razvoj.

Kritika kako pozitivna tako i negativna je uvijek dobro došla, a na kraju je na nama samima da odlučimo da li je ta kritika bila dobronamjerna ili ne, da li će uticati dobro na nas ili ne. Svako ima svoje mišljenje, pa tako i mi sami, i zato treba da smi procijenimo da li ćemo neku kritiku prihvatiti u potpunosti, djelomično ili nikako. Uvijek će biti prepreka, ali upravo te prepreke mogu biti mogućnosti za napredak i daljnji rast tako da nikada ne treba posustajati.

A na kraju, bitno je i imati osobe koje su uvijek uz vas i koje vjeruju u vas i pružaju vam podršku jer se nekada neke prepreke čine nesavladive, ali onda su oni tu da vam pruže podršku, i kažu da će sve biti uredu.

POZIV PORTALA KAKANJINFO.COM – POŠALJITE SVOJU PRIČU, PODIJELITE USPJEH!

Mi im ovom prilikom iskreno Čestitamo, i pozivamo roditelje i nastavno osoblje škola, sve uspješne osnovce, srednjoškolce, studente, doktore i magistre da nam se pridruže u ovom projektu i promociji naših uspješnih sugrađana kako u Kaknju tako i u drugim gradovima BIH, i u dijaspori, od uspješnih sportista i učenika da nam se slobodno jave na…email [email protected] ili [email protected] sa svojom pričom.

Kakanjinfo