Kakanjska “neka nova” Raja, Pipa i “ostala ekipa”!

Kad tzv “pojedinci” izigravaj mjere, broj pobornika mjera “antimaskera” raste

Mjere su od samog početka pandemije evidentno potrebne, one mogu biti dobre ili manje adekvatne, ali radile su se različite iznimke koje su bile medijski i društveno vidljive, i kako onda uvjeriti ljude da moraju svaki dan sjesti u taksi, voz i nositi maske. Kada na internetu u jednom periodu i po objavama raznih privatnih objekata nargila i barova, vidimo da su se čak najavljivali i neki popularni pjevači a koji su čak organizirali i koncerte, te su se u krugovima policije i inspekciji dobro poznatim vlasnicima tih objekata iza zatvoreih vrata “organizirale razne proslave koje se mogu pogledati i na internetu gdje je gostiju više nego dozvoljeno, jasno je da je javnosti da ima “povlaštenih” i to je neosporna činjenica i više nije ni javna tajna. Jasno je onda ko to sve dozvoljava ali ne i zašto izaziva reakciju mase ne poštujući mjere Kriznog štaba ili što bi rekli poštuju ali samo pred kamerama televizije.

Onda je logično da obični čovjek burno reaguje na činjenicu da su se na ljudima u jedno vrijeme provodile rigorozne mjere dok su drugi “lumpovali” pa i prisustvu određenog broja “pojedinaca” organa gonjenja. Tako dođe što bi rekao jedan iskren kakanjac da pojedina “nova”, “Raj, Pipa i ostala ekipa” a koja je jučer otvorila one smrdehane gdje se zdravstveno ubijaju kakanjska djeca i mladi mogu sve, dok drugi mogu ali da prate dešavanja sa balkona, telefona i interneta i da plješću ovim drugima.

Velika većina kakanjskih građana, njih 80 posto, svjesna je opasnosti COVID-19 i njegovih posljedica, dok oko 20 posto građana umanjuje tu opasnost i smatra da su zaštitne epidemiološke mjere koje se provode prestroge, pokazalo je istraživanje

Istraživanje našeg portala i jedna revizija viđenog u 2020.godini u našoj lokalnoj sredini je pokazalo i da manje od pet posto »antimaskera« smatra da virus SARS-CoV-2 uopće ne postoji te u potpunosti negiraju realnu opasnost od pandemije.

Prema nalazima istraživanja, najviše antimaskera staro je između 25 do 35 godina, njih 25,5 posto, a nešto manje od 18 do 29 godina (20,8 posto). Prema tome najmanje je skeptika, samo 4,5 posto, u dobi iznad 60 godina. Istovremeno, najviše je osoba koje se protive nošenju maski i drugim mjerama upravo među onima koji u kućanstvu nemaju starije od 60. Svaki treći pripadnik je radničke klase, oko 10 posto ih je u višoj klasi, a najmanje u srednjoj klasi, oko 12 posto. Antimaskeri su u najvećoj mjeri prisutni među radno aktivnom populacijom, među nezaposlenima ih je 30 posto, a među zaposlenima 15 posto. Dvostruko ih je više u privatnom sektoru (27 posto) nego u javnom (16 posto).

Društvene mreže “gore” od nezadovoljstva

Uzroci pojave antimaskerskog pokreta, koji je diljem Europe bio najvidljiviji u prosvjedima protiv nošenja maski, a protivi se i lockdownu i drugim epidemiološkim mjerama kao pretjerano strogim, kombinacija su ekonomskih razloga i funkcioniranja društvenih mreža, dok u Kaknju to nije bio slučaj osim preko portala i društvenih mreža u komentarima. Primjetno je da je veći udio antimaskera, naime, među onima koji su ostali bez posla ili su im se tokom pandemije smanjili prihodi.

– Tu je kombinacija ekonomskih uzroka i načina na koji funkcionira društvo, načina na koji na društvenim mrežama nastaju informacije i kvaziinformacije. Društvene mreže funkcioniraju tako da se stvara »bubble«, odnosno komore jeke, gdje ljudi stječu dojam da je puno sličnih njima, a zapravo se radi o marginalnoj, prilično efemernoj pojavi.

Pitanje je koliko će pandemija trajati i kakvi će biti efekti mjera koje/nije država dosad osigurala za pomoć tijekom pandemije. Dosad nije bilo masovnih otkaza, ali ako stvari krenu nizbrdo, moglo bi biti daleko više nezadovoljnih, a njihove akcije će biti rezolutnije, radikalnije, ekstremnije, upozoravaju stručnjaci.

Pad povjerenja većine zbog “povlaštenih”
Ova pojava i udio udio pripadnika radničke klase među antimaskerima nikoga, kažu, ne bi trebalo čuditi jer je upravo radnička klasa u početku prvog zatvaranja svaki dan odlazila na posao i bila izložena potencijalnoj zarazi.
Oni nisu imali priliku ostati kod kuće pa da možda malo duže »zoomaju«, ili da se bave jogom, uče još jedan jezik, nego su bili daleko više izloženi mogućnosti da i sami budu zaraženi. U tome je smislu razumljivo da oni mogu umanjivati opasnost i da mogu imati određeni otpor prema toj situaciji.

Mjere su evidentno potrebne, one mogu biti dobre ili manje adekvatne, ali radile su se različite iznimke koje su bile medijski i društveno vidljive, i kako onda uvjeriti ljude koji moraju svaki dan sjesti u taxi, voz ili autobus i nositi maske jer mogu bit izloženi virusu da za neke ta pravila ne vrijede. Naravno da će ljudi imati sklonost da budu antimaskeri.

Redakcija Kakanjinfo