Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Kaknju je popis nacionalnih spomenika koji se nalaze na području općine Kakanj. Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Kakanj se nalaze sljedeći spomenici:
Džamija u Kraljevoj Sutjesci
nalazi se na lijevoj obali rijeke Trstionice, u Kraljevoj Sutjesci, općina Kakanj, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
O Džamiji u Kraljevoj Sutjesci ima malo historijskih podataka. Nije sačuvana vakufnama osnivača, niti je sačuvan tarih sa hronogramom, a o objektu nema tačnih niti pouzdanih podataka o njegovom nastanku.
Deseti muharem je tradicionalni datum u kome muslimansko stanovništvo u okolini Kraljeve Sutjeske proslavlja Muhamedov rođendan. Održavanje mevluda u Kraljevoj Sutjesci uvršteno je kao jedno od četiri najznačajnije manifestacije Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
Kraljeva Sutjeska (samostan)
Samostan u Kraljevoj Sutjesci, je franjevačkisamostan u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, u Kraljevoj Sutjesci, općina Kakanj, Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik uz crkva sv. Ive Krstitelja čini pokretna imovina u sastavu samostanskog muzeja: 25 slika, 1 skulptura, 187 predmeta izrađenih od metala, 11 predmeta izrađenih od tekstila, 11 spisa pohranjenih u arhivu, 1 kameni spomenik i orgulje u samostanskoj crkvi.
Prvobitni samostan je podignut najvjerovatnije u prvoj polovini 14. vijeka. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon osmanlijskog osvajanja Bosne, samostan se spominje u jednom osmanlijskom popisu 1469. godine. U vrijeme progona 1524. god. samostan je nasilno porušen. Godine 1658. izgorio je samostan sa svim dragocijenostima (arhiva, biblioteka). Novi je podignut 1664. godine. U vrijeme bečkog rata, krajem 17. vijeka, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704. godine. Tokom 19. vijeka samostan je dvaput građen, posljednji put 1888-90. kada je sagrađen današnji samostan.[2]
Crkva svetog Jovana Krstitelja u Bilješevu
Crkva sv. Jovana Krstitelja u Bilješevu u općini Kakanj, je crkva Srpske pravoslavne crkve. Crkva je zajedno sa arheološkim lokalitetom Glavica, dva stećka, grobljem i zgradom srpske osnovne škole proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
Nalazi se u Bilješevu kod Kaknja, sjeverno od magistralnog puta Sarajevo – Zenica. Bilješevo je udaljeno 10 km vazdušne linije od Zenice i 7 km od Kaknja.
Historija
Gradnja crkve započeta je 1906. godine i trajala je do 1908. godine. Nije poznat projektant, niti postoji dokumentacija.U njenoj blizini otvorena je srpska osnovna škola 1909. godine. Izgradnja škole je izvedena u skladu sa austrougarskim propisima iz 1879. godine, kojima je predviđena mogućnost postojanja privatnih i konfesionalnih osnovnih škola, pored državnih. Njihov broj 1906. godine iznosio je 70, a 1910. Popeo se na 115.
Kula hadži Muhamed-bega
Kula hadži Muhamed-bega ili zgrada poznata i kao “Turski sud” u selu Ribnici, koje se nalazi 4 km zapadno od Kaknja, na padinama brda Piljevine, na desnoj obali rijeke Ribnice. Naselje Ribnica kod Kaknja, nazvano je po istoimenoj rijeci u Crnoj Gori, u znak sjećanja na zavičaj hadži Omer-bega Delibaše koji je dekretom premješten na područje Kaknja u XVIII stoljeću. Hadži Omer-beg Delibaša bio je predak hadži Muhamed-begu Delibaši. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine donijela je odluku da se kula proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća komisije), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Kuća Ive Duspera
Kuća Ive Duspera u Kraljevoj Sutjesci je smještena u naselju Prijeko na desnoj obali rječice Trstivnica u Kaknju, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
Familija Dusper porijeklom je iz Rakitnog u Dalmaciji. U Sutjesku su doselili iz Duboštice krajem XVIII – početkom XIX stoljeća. Kuća je građena etapno, počev u prvoj polovini XIX stoljeća. Vremenom je dograđen sprat i drugi dijelovi).
Pripada tipu bosanske kuće iz osmanskog perioda. Izgrađena je od lokalnog materijala, kamena, drveta i ćerpiča. Kuća je rad domaćih majstora. Sastoji se od prizemlja, prvog sprata i tavanske prostorije. Natkrivena je visokim strmim četverovodnim krovom pokrivenim šindrom. Sa sjeverne strane, na nivou tavanske etaže, iz ravni krova izlazi veranda drvene konstrukcije natkrivena posebnim krovom.
Prizemlje kuće je nepravilne osnove 7,13 x 7,36 m. U prizemlju se nalazi natkriveni ulazni trijem i ekonomske prostorije: kuhinja i 4 ostave: za namirnice, dvije otvorene ostave za odlaganje drva i jedna zatvorena ostava smještena ispod stepenica.
Drvenim zatvorenim stepenicama, iz prizemlja se izlazi na verandu, dužine 7,19 m i širine 1,10 – 1,20 m, izgrađenu u drvetu, sa stupcima spojenim lukovima, sa koje se ulazi u prostoriju zvanu „dimluk“. U dimluku je sačuvano originalno ognjište. Iz dimluka, koji je imao i funkciju hola, vode vrata u manju ostavu i u dvije sobe. U većoj sobi je i do danas sačuvana zemljana peć sa šarenim glinenim lončićima. Sa južne strane, iz prostora dimluka izlazi se na manju verandu s koje vode drvene stepenice u bašču. Jedan dio ove verande je naknadno zatvoren i služi kao ostava. Međukatne konstrukcije su u od hrastovih tesanih greda kao i konstrukcija verandi. Stolarija u kući je manjih dimenzija, različita po veličini. Okov je od kovanog željeza.
Arheološko područje Obre
Arheološko područje Obre nalazi se na području općine Kakanj, Bosna i Hercegovina. Neolit Bosne i Hercegovine zahvata vremenski okvir od VI do početka III milenija. Prostor između Kaknja i Visokog u neolitsko doba bio je relativno gusto naseljen. O tome svjedoče arheološki lokaliteti Arnautovići, Okolište, a posebno:
- Obre I (Raskršće), koje se danas može označiti kao najstarije neolitsko naselje u centralnoj Bosni i Hercegovini. Pripada periodima Starčevačke i Kakanjske kulture. [1]
- Obre II (Gornje polje), neolitska aglomeracija iz vremena Butmirske kulture. Prostire se na površini 19 000–20 000 m² i označava jedno veće, gusto naseljeno neolitsko naselje.
Lokalitet Obre I (Raskršće) udaljeno je od Gornjeg polja oko 200 m, ali s njim nema neposredne hronološke ni kulturne veze. Na Raskršću su konstatirani kulturni slojevi sa keramikom starčevačkog (6230-5990. godine) i kakanjskog tipa (5600-4900. godine), starijom kulturom od one na lokalitetu Gornje polje. Na osnovu toga, nalazište na lokalitetu Raskršće je nazvano – Obre I, a nalazište na lokalitetu Gornje polje – Obre II. Oba lokaliteta sondažno su ispivana u periodu 1963-1964. godine, a u periodu 1965-1967 istraživanja vodio je Alojz Benac.
Vladarski dvor u Kraljevoj Sutjesci
Vladarski dvor iz 14. i 15. stoljeća u Kraljevoj Sutjesci nalazi se na području općine Kakanj, Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine [1]
Nacionalni spomenik čini kompleks kraljevskog dvora i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Godine 1977. izvršena je konzervacija zidova ostataka palače i crkve
Kraljevski dvor u Sutjesci je sagrađen u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića, krajem prve polovine 14. stoljeća. Uz dvor se razvilo i manje varoško naselje, a podignut je i Franjevački samostan sa Crkvom sv. Ivana. U pisanim izvorima prvi put se spominje 28. decembra 1341. godine, kada se mletački rezbar Nikola obavezao ugovorom dubrovačkom knezu da će četiri godine raditi na dvoru bana Stjepana. Vjerovatno je radio na oba dvora, u Sutjesci i Bobovcu. Postoji pedesetak podataka koji spominju Sutjesku kao mjesto u kojem su vladari obavljali svoje službene dužnosti. U 18 dokumenata spomenut je vladarski dvor kao rezidencija i “naše stono misto”.
Od vremena kralja Tvrtka I pa do kralja Tomaša bio je najvažnije stolno mjesto bosanskih vladara, u kojemu je izdato najviše isprava kraljevske kancelarije. U osmanskom popisu iz 1469. godine navedeni su pazar i manastir Sutiska u nahiji Bobovac. Posljednji dokument iz Sutjeske je iz 1480.godine.
Zbirka od 22 inkunabule
Zbirka od 22 inkunabule je vlasništvo Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, općina Kakanj, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27. januara 2003. godine donijela je odluku da se zbirka proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući komisije), Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Ova je zbirka svijedočanstvo nastanka prvih štampanih knjiga u svijetu i kod nas, o povezanosti satnovništva Bosne sa većim evropskim centrima u tom periodu, o postojanju biblioteka u kasnome srednjem vijeku u Bosni i Hercegovini, a bila je važna i zbog opismenjavanja stanovništva u tom i kasnijem periodu.
Kraljeva Sutjeska je bila u kasnom srednjem vijeku stolno mjesto bosanskih vladara. Uz dvor osnovan je i franjevački samostan koji je nešto više od šest stoljeća bio duhovno i kulturno središte tog kraja.
Inkunabule (lat.incunabula, kolijevka) su knjige štampane do 1500. godine, dok se štamparstvo nalazilo u povoju. Pretpostavlja se da u svijetu ima oko 40 000 ovakvih knjiga. U Bosni i Hercegovini ih je 51, od čega se 22, nalaze u biblioteci Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci. Najstarija štampana knjiga u njoj je »Summa confessions intitulata Pacifica conscientia«. Opis ove i drugih inkunabula donesen je u Bibliotekarstvu 1965. Uglavnom su to djela teološkog karaktera, među kojima ima važnih pisaca poput Augustina Aurelija (poznat kao Sveti Augustin (354.- 430.), Antoniusa Andreaea, Leonardusa de Utina (oko 1400.), Nicolausa de Ausmoa (umro 1453.).
Razlikuju se dvije vrste:
- tabularne, štampane pomoću ploča na kojim je tekst za svaku pojedinu stranicu urezan kao kod drvoreza i sadrže tekstove pisaca iz vremena prije otkrića štamparstva
- tipografske, izrađene pomičnim slovima koje je izumio Johan Gutenberg.
Projekat Udruženja “Omladinski kulturni centar Kakanj”
“ČUVAJMO TRAJNO KAKANJSKO BLAGO NAŠE KULTURNE BAŠTINE”
Uz podršku Općine Kakanj
