Ako postoji nešto što građanima ove zemlje vraća osmijeh na lice posljednjih godina to je sport, a posebno pojedinci koji kao feniks izrone iz sumornog ništavila i pokažu put, pokažu da nade ipak ima.
Jedan od najsjajnijih svjetionika na tom putu je tinejdžerka iz Mostara Lana Pudar. Gotovo je bespredmetno više i naglašavati odakle je krenula i u kakvim uslovima je trenirala. Trenirajući u gradu u kojem je najduži bazen onaj od 25 metara Lana je u posljednjih nekoliko godina napravila zavidne rezultate.
U međuvremenu je uz pomoć sponzora dobila priliku i za treninge u olimpijskom bazenu i Sarajevu, ali to sve govori kako pravog sistema nema i kako pored borbe u bazenu Lana mora biti borac i za uslove van bazena.
Svoj uspjeh ova Mostarka ne duguje državi jer je nije iznjedrio zdravi sistem razvoja u sport. Lanu je iznjedrio njen lični rad, odricanje i konstantna borba. Iznjedrila ju je borba njenih roditelja i najbližih saradnika te samo oni znaju kroz šta je ova mlada sportašica morala proći.
Danas kada se priprema za skok u bazen na kapici nosi zastavu BiH, ime svoje države pronosi na podijumima i uspjeh dijeli sa svojim sugrađanima. I nakon još jedne medalje, i to ni manje ni više nego brončane na seniorskom Evropskom prvenstvu u Rimu, Lanu su zapljusnule čestitke raznih nivoa vlasti i političara. Dobit će Lana opet neki novac, dobit će pohvale i zahvale. I to i treba dobiti, ali je realnost da na tome sve ostaje.
Bazen u Mostaru i dalje je pusto obećanje čija gradnja traje decenijama. A generacije odrastaju i prolaze, brojni talenti vjerovatno propadaju, odlaze u druge države, a desetine mladih se obeshrabruje.
Lanin uspjeh će vjerovatno inspirisati mnoge dječake i djevojčice da treniraju plivanje, ali u društvu bez sistema uspjeh je igla u plastu sijena. A sistem nije ništa drugo no jasan finansijski i zakonodavni okvir koji sportistima garantuje jednake uslove i odskočnu dasku za nadogradnju svojih talenata. U državi, ali i u entitetu koji nema zakona o sportu, koji se odbija neshvatljivo uspjesi poput Laninog su individualni i rezultat su ogromnog napora, ali i inata.
Lanini uspjesi ne govore samo o njoj, već pažnju usmjeravaju na neke nove mlade talente koje sistem možda guši. Možda neko drugi ima veći talenat od Lane, ali neće imati taj razvojni put, sreću ili podršku.
I taj famozni bazen u Mostaru vjerovatno više nije ni potreban Lani, Lana je to prerasla i sebi izborila neke nove standarde. Ali je potreban nekim novim plivačicama i plivačima. Potreban je kao dug prema Lani, kao poruka budućim naraštajima. Jer Lana je već odavno preuzela svjetiljku koja u mučnoj svakodnevnici pokazuje svjetlo na kraju tunela. Samo je neophodno da taj mračni tunel bude sve kraći, a svjetlo jače.
I da, Lana ima tek 16 godina, a već je učinila toliko za državu, već je toliko puta zasjenila politiku, političare i sve moguće podjele i barijere.
