Dvadesetsedmogodišnja Nevena Medić i dvadesetogodišnja Milica Gligić primjer su uspješnih mladih ljudi iz Srebrenice. Znanjem i zalaganjem su uspjele konkurirati na neke od najeminentnijih svjetskih univerziteta. Nevena studira ljudska prava i demokratiju na Central European University u Budimpešti, a Milica filozofiju i historiju na NYU u Šangaju.
U razgovoru za Klix.ba govore o svojim iskustvima, životu u Srebrenici, ali i načinu uspjeha mladih ljudi koji dolaze iz manjih sredina.
Nevena je rođena u Visokom, odrasla u Ilijašu pokraj Sarajeva, a 1996. godine s roditeljima je doselila u Srebrenicu, gdje je živjela 12 godina te završila osnovnu i srednju školu. Milica je rođena u Srebrenici gdje je završila osnovnu i dva razreda srednje škole, a ostatak srednjoškolskog obrazovanja u Kanadi.
“Završila sam novinarstvo na Palama, a onda upisala master studij iz Ljudskih prava i demokratije u jugoistočnoj Evropi u Cenru za interdisciplinarne studije u Sarajevu. Nakon što sam to završila bilo mi je teško pronaći posao, pa sam se u međuvremenu prijavila na Central European University u Budimpešti gdje mi je bio osiguran smještaj i stipendija. Posebno želim naglasiti koncept master rada koji je bio baziran na životu u Srebrenici tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, odnosno koliko su ljudi bili spremni pomoći jedni drugima”, priča Nevena.
Ljudi u Srebrenici se plaše govoriti o ratu
Nakon što se vratila iz Budimpešte zaposlila se u ugostiteljskom objektu u Srebrenici, ali je i dalje u potrazi za poslom. Društvo joj pravi Milica koja je također na ljetnom raspustu zaposlena u Srebrenici, a s 15 godina je otišla u Kinu. Ove mlade i perspektivne Srebreničanke ističu kako se ljudi plaše govoriti o ratnim dešavanjima u svom gradu zbog političkih previranja.
“Moj magistarski rad je bio koncentriran na koncept spasilaca iz Drugog svjetskog rata, ali sam to htjela primijeniti na rat u BiH i pokazati koliko je bilo zastupljeno spašavanje između različitih etničkih grupa u BiH s koncentracijom na Srebrenicu i Bratunac. Radila sam istraživanja i intervjue s ljudima koji su spašavali i bili spašeni u ratu i naišla sam na interesantne podatke. Tokom istraživanja sam se najviše bazirala na ulogu komšiluka u najtežim trenucima i spasilačkim poduhvatima, odnosno koliko je utjecao na platformu da se ljudi osjete manje etnički nego što je bilo nametnuto u toku ratnih dešavanja”, ističe Nevena.
Milica na NYU u Šangaju već dvije godine studira filozofiju i historiju, a prema njenim riječima u Srebrenici se ništa nije promijenilo.
“Ovdje su mi roditelji i samo zbog njih dolazim svako ljeto. U Srebrenici se ništa nije promijenilo, iako ljudi ne žele pričati o tome. Mladi ljudi se moraju pokrenuti i izboriti za sebe, jer nije dovoljno otkucavati samo sate do penzije, treba napredovati u karijeri.
Nevena i Milica naglašavaju kako su ljudi tokom proteklog rata na ovim prostorima mnogo pomagali jedni drugima, a one svojim djelovanjem u različitim društvenim organizacijama žele skrenuti pažnju na humanost koja je bila zastupljena na ovim prostorima tokom agresije – na neki način izbrisati crne mrlje.
Velika očekivanja i planovi za budućnost
Nevena je imala prelijepo djetinjstvo i mnogo prijatelja u Srebrenici, ali se prema njenim riječima preokret desio 2000. godine kada se grad skoro u potpunosti “ispraznio”. Uprkos tome, ove dvije mlade djevojke ne gube nadu i svojim primjerom žele mlade ljudi potaknuti da uvide da je obrazovanje najbitniji segment društva.
Milica kaže da joj se nije bilo teško naviknuti na život u Kini i da se dobro služi kineskim jezikom. Nakon završenih studija u Šangaju planira upisati advokaturu u Chicagu ili na Harvardu jer je mnogo privlači poziv advokata. Dodaje kao je Kina zemlja koja se rapidno razvija, ali da će je put vjerovatno odvesti u Ameriku.
“Aplicirala sam na različite vrste stažiranja u Briselu, u humanitarnim organizacijama koje se bave migracijama, a najviše me interesiraju područja koja imaju posljedice postkonflikta. Dodatno sam CV poslala u Ukrajinu i Tursku jer mi je interesantna njihova situacija”, ističe Nevena.
Za kraj razgovora, Milica i Nevena podsjećaju mlade ljude u BiH da trebaju biti spremni na avanturu i izazov koji im nekada mogu donijeti mnogo uspjeha.
