Osnovna škola „ Hamdija Kreševljaković“ Kakanj
Osnovna škola „Hamdija Kreševljaković“ Kakanj je osnovana 10.aprila 1960.godine kao prva osmogodišnja škola u gradu pod nazivom „Ivo Lola Ribar“. Tih godina škola je bila najveći kulturni objekat u gradu. Tokom rata škola je bila utočište brojnim prognanicima. Nakon rata učenici se vraćaju u školu. 29.juna 1994.godine škola mijenja naziv u „Hamdija Kreševljaković“. Školsko područje je specifično jer okuplja djecu iz gradske sredine i prigradskih naselja: Plandište, Povezice, Podvarda, dio naselja Doboj (do Kamburove pekare), kao i dio oko željezničke stanice, sjeverno od željezničke pruge.
Ovu školu pohađa cca 980 učenika raspoređenih u 42 odjeljenja. Pored redovnih odjeljenja tu su i 3 odjeljenja djece sa posebnim potrebama. U nastavi radi 65 nastavnika. Nenastavnog osoblja je 19. U školi je zastupljen isključivo stručni kadar. Učenici su uključeni u kulturno-umjetničke,naučno – tehničke, sportske i ostale sekcije. Dugi niz godina u našoj školi se organizuje vanredno polaganje razrednih ispita za kandidate koji ne posjeduju diplomu (svjedočanstvo) o završenoj osnovnoj školi, za što smo licencirani od strane Pedagoškog zavoda ZE-DO Kantona. Aktivno škola sarađuje sa GIZ-om, World Visionom, te kulturnim i javnim ustanovama lokalne zajednice, kao i medijima. U saradnji sa GIZ-om u aktivnostima vezanim za projekat „Podrška obrazovanju odraslih“ stečena su pozitivna iskustva. Naša saradnja sa drugima počinje maja 2012.godine aktivnim učešćem 20 nastavnika kroz planirane module seminara, a stečena iskustva nam olakšavaju rad tokom realizacije polaganja vanrednih ispita. Zahvaljujući ovom projektu šira javnost je upoznata sa još jednim aspektom rada škole. Razvojni tim radi na planiranju i realizaciji razvojnog plana rada škole. Temelji našeg rada su nastojanja da se život i rad u školi prilagodi svakom učeniku, njihovim potrebama i interesima, unapređenje nastavnog procesa, modernizacija škole u cjelini, te postizanje pozitivne klime u školi.
Škola dobila ime po Hamdiji Kreševljakoviću
Hamdija Kreševljaković je bio naš poznati historičar i pedagog rođen 06.septembra 1888. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu, trgovačku i učiteljsku školu. Kao učitelj radio je u Sarajevu i Vinkovcima. Nakon polaganja dodatnih ispita radio je kao nastavnik u trgovačkoj i učiteljskoj školi u Sarajevu. Predavao je historiju, geografiju, maternji jezik i opću pedagogiju. Od 1904. godine objavljuje naučne radove u časopisima i to oko 300 radova, članaka i knjiga o kulturnim starinama, narodnim tradicijama i historijskim podacima BiH iz perioda osmanske vladavine. Kreševljaković se interesirao i za stanje rudarstva i rudarske tehnike, pitanja organizacije rudarske proizvodnje u važnijim rudarskim centrima u Bosni, pa svakako i u Kaknju. Zapisano je kako je imao slab vid, ali fenomenalno pamćenje. Prvi je naš akademik, a član Akademije nauka i umjetnosti je postao 1938.godine. Umro je u Sarajevu 1959.godine. Život je posvetio nauci. Iza Hamdije Kreševljakovića je ostao literarno-historijski opus kakav do tada nije postojao u našoj sredini. Njegovo ime, s pravom možemo reći, ukrašava našu školu i ujedno obavezuje učenike i nastavnike da slijede njegov put nauke i tradicije. Činjenica da ova škola svake godine postiže veoma zapažene rezultate ukazuje da je dostojna svoga imena.
Akademik Hamdija Kreševljaković
[box type=”info” align=”” class=”” width=”650”]
Akademik Hamdija Kreševljaković se rodio 1888. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici gdje je i odrastao. Radni vijek proveo je u obrazovanju radeći najprije kao učitelj, a kasnije kao nastavnik u sarajevskim školama. Dugo je uporno mnogostranim radom tragao za znanjem i obrazovanjem. Sam je naučio mnoge strane jezike među kojim i turski, koji je toliko dobro savladao da je s lakoćom mogao koristiti arhivsku građu na ovom jeziku. Svoj interes usmjerio je na istraživanje društveno-ekonomskih prilika u BiH u doba Osmanlijske vladavine
Bio je marljiv sakupljač historijske građe koju je, prirođenom sposobnošću da se približi ljudima i uzme od njih usmena kazivanja, predanja ili znanja o događajima i pojavama i da ih, provjerena drugim pouzdanijim podacima upotrijebi kao dragocjeni izvor da naučnu rekonstrukciju važnih isječaka naše prošlosti.
Objavljivao je svoje naučne radove sarađujući bez prekida i, tako reći, bez predaha u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta, Zavoda za zaštitu spomenika i Enciklopediji FNRJ.
Njegovi glavni radovi su: ˝Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini˝, ˝Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom˝, ˝Stari bosanski gradovi˝, ˝Stari hercegovački gradovi˝, ˝Dženetići – prilog izučavanju feudalizma˝, ˝Kapetanije˝, ˝Čizmedžijski obrt˝, ˝Hanovi i karavan-saraji˝, ˝Sarački obrt u starom Sarajevu˝, te mnoga druga djela od oko 40 radova koja je Kreševljaković objavio.
Hamdija Kreševljaković nije spadao u red onih historičara koji sami izvode teoretske zaključke iz datih podataka, pa nije ni upadao u zamku da podatke prilagođava unaprijed postavljenim teoretskim postavkama. On je znao da pomoću podataka nacrta dobru sliku, ali se nije upuštao u to da je sam interpretira. Stoga je njegovo djelo ostalo kasnijim generacijama kao bogata riznica izvora svake vrste i kao solidna osnova za dalja istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih problema iz različitih aspekata naučnih potreba društva.
[/box]
