Proteklih nekoliko sedmica dobili smo brojna pitanja u smislu zašto Općina Kakanj finansijski ne pomogne kako bi se osigurala adekvatna pravna pomoć i odbrana kakanjskim borcima koji su optuženi za ratni zločin u ilijaškom selu Čemerno 1992.godine.
Premda smo bili stava da ne treba praviti pompeznu medijsku priču oko jednog moralnog i patriotskog čina Općine Kakanj, ipak žestina pitanja i kritika koje smo dobili, nalažu da otkrijemo činjenice i da kažemo da su Općina Kakanj i Zeničko-dobojski kanton već danima uključeni u sve aktivnosti čiji je cilj osigurati pravo na odbranu i svaku drugu vrstu pomoći optuženim kakanjskim borcima.
Dakle, jesu, uključeni su, i Općina i ZDK, samo se oko toga nije htjela praviti ničija promocija, niti su se htjeli brati sitni politički poeni kako to u ovakvim situacijama čine neki drugi.
Općina Kakanj i Zeničko-dobojski kanton su pokazali puno razumijevanje aktuelne situacije u pogledu potvrđenih optužnica protiv nekoliko kakanjskih boraca i pomoći će preko boračkih organizacija finansijski sve aktivnosti u pogledu osiguranja svih preduslova za adekvatnu pravnu odbranu u sudskom procesu.
Među brojnim pitanjima koja smo dobili od građana izdvajamo i jedan vrlo interesantan stav jednog građanina:
„Prema našoj tradicionalnoj bošnjačkoj i muslimanskoj solidarnosti spremni smo napraviti sergije za izbjeglice iz Sirije, uvijek smo spremni dati marku, dvije, pet, deset, pedeset, za svaku džamiju koja se gradi bilo gdje, dobacili smo humanošću i do Rohinja muslimana i to je lijepo.
Ali gdje su sergije za momke koji ovih dana vode najveće bitke svog života? Istovremeno se bore i za egzistenciju, da zarade marku, da kupe lijekove, jer su bolesni i oni i njihovi najbliži, a bore se i za pravdu i istinu da dokažu svoju nevinost iz jedne velike bitke u kojima su uništene haubice koje su ubijale civile i rušile džamije koje mi danas sergijama podižemo.
Gdje je naša privreda koja je spremna uvijek pomoći? Dok se za svakojake aktivnosti izdvaja novac, i to je lijepo i pohvalno, ko je i da li na bilo koji način pomogao ovim momcima?
Gdje je obični narod, komšije, prijatelji, poznanici, patriote…?
Ko je prišao tim ljudima i pomogao, makar da ih lijepom riječju osnaži, ali i da im pomogne, a načina za pomoći ima trista…
Pitam sve nas, i narod, i privrednike, i sve organizatore i učesnike humanitarnih akcija i sergija: „Jesmo li to momke optužene za Čemerno mi osudili, a nije ni počeo sudski proces dokazivanja navodne krivice?“.
