Ni jedan međuljudski odnos nije jednosmjerna ulica. Odnosi su poput vožnje veleslalom. Dinamični, brzo se odvijaju i zahtijevaju zaobilaženje prepreka koje se nađu na putu. K tome, niti jedna osoba koju vrijedi zadržati ne bi vas pustila da odete. Prvenstveno sa zdravog razuma, a potom ni od njih. Tako mi je Ana ljetos uspostavila veto na negativnost. ‘’Znam da dolaziš iz okruženja gdje se ljudi pretjerano fokusiraju na prepreke i pridaju preveliku pažnju stvarima koje ne vode ničemu, ali poznajem te i znam da možeš u sebi naći snage da se odupreš tome.
Druga krajnost
Svjesna sam da je teško, ali prestani misliti o bilo kakvim poteškoćama ili im bar davati na važnosti’’, rekla mi je, upozorivši me da će biti prisiljena prekinuti druženje na ljetovanju sa mnom ako se ne prestanem žaliti. Prestala sam, prisilno, potom sam joj bila zahvalna. U početku je teško bilo ne misliti o svim tim silnim toksičnim stvarima koje su me mučile, ne spominjati narušeno zdravlje, ali opet, ni nakon više od decenije druženja ni stotina kilometara udaljenosti, različitosti između ambijenata u kojima živimo, nije odustala od poticanja najboljeg u meni. Vratila mi je entuzijazam. Potom sam sa tim silnim entuzijazmom otišla u drugu krajnost i počela pretjerano traćiti vrijeme na dokolicu. Zapala sam u ruke Amini, koja mi je oštrim tonom dala do znanja kako uviđa da svoj potencijal i mogućnosti ne koristim na pravi način, te kako joj ne pričinjava zadovoljstvo posmatrati kako sebe trujem pokušavajući ljudima koji nisu relevantni dokazati svoju vrijednost. Vrištale smo jedna na drugu u njenom autu. Pokušala sam iskoristiti svoju sposobnost navođenja oprečnih argumenata u takvim situacijama, ali tada zaista nisam imala jake argumente. Furiozno sam izletjela iz auta, zalupila vratima i počela intenzivno razmišljati o tome. Kada mi se glava dovoljno ohladila da mogu racionalno razmišljati, uvidjela sam koliko je u pravu i koliko je, zapravo, nesebična njena namjera. Deklarativno sam joj to dala do znanja, jer mi ne predstavlja ni najmanji problem priznati da nisam u pravu, pogotovo u situaciji u kojoj pojedinac izloži jake argumente, sa dobrom namjerom. Prešle smo tu prepreku i nismo stale na tome. Poslušavši je, moj život je vrlo brzo dobio pogonsko gorivo i počeli su se redati rezultati. Ne postoji ta suma novca kojom se može kupiti takav odnos u kojem neko bez krajnjeg interesa pokušava izvući ono najbolje iz vas kako biste stvorili bolju verziju sebe. Potom se desila neka zaista bespotrebna i totalno besmislena rasprava sa jednom od prijateljica s kojom se vrlo često družim. Povukla sam se, ne zbog ljutnje ili zamjeranja, već zbog svoje osobine da volim ustrajavati ponekad u besmislenim raspravama i stvarati nelagodnu energiju pri tome. U dubini duše sam osjećala da je to privremeno, te sam pustila da vrijeme odradi svoje, osjećajući da će se posložiti sve baš onako kako treba biti. Ne možeš ljubav sakriti ni ubiti u sebi, pogotovo ne besmislenim raspravama. Neko vrijeme je prošlo i susretoh drugu prijateljicu iz našeg famoznog trija. Sastasmo se i tada se desilo nešto zbog čega sam ponosna što nikad, baš nikad ne odustajem od ljudi koje volim. ‘’Znaš, bile su tu sa nama i druge, dolazile, odlazile, iznevjerile povjerenje, prodale odnos, iskoristile priliku da govore o nama iza leđa. Za njima nisam nikad žalila, osjećala sam olakšanje kada su otišle’’, govori mi ona. ‘’Sa tobom nije tako. Prošle smo mnogo toga, mnogo toga smo podijelile, smijale se, budalesale, proplakale, prošle zajedno kroz razne traume. Svjesna sam tvojih bubica i znaš… Osjetila sam tvoje odsustvo, falila si mi.’’ I u tom momentu me preplavljuje ogromna sreća. Znam da vrijedi, ljudi su bogatstvo. Pogotovo oni pravi ljudi.
Sreća i život
Takvima iznova treba poklanjati povjerenje i opravdavati njihovo, davati na važnosti, nasmijavati ih, truditi se svakim atomom snage da im se unese sreća u život i da se nikada ne pokaju zbog bilo kojeg momenta provedenog sa vama. Stvari između ljudi nikada nisu i ne mogu biti crno-bijele. U svim mogućim spektrima boja dolaze, nekada i zamućenih, pomiješanih boja, nekada kristalno jasnih. Pri tome nije uopće bitno ko je u pravu, već ono šta je ispravno. Ispravna je jedino ljubav i čista namjera. S time se svaka prepreka, krivina, turbulencija i poteškoća prođe, svaka tuga izliječi, svaka sreća dobije pravi smisao.PIŠE: SUADA ARNAUTOVIĆ