25.jula 1992, prije tačno 24 godine, prvi put su se sportisti iz BiH pojavili na Olimpijskim igrama u Barceloni. U timu je bilo deset sportista, a među njima i Zlatan Saračević kojem je pripala čast da nosi zastavu BiH na ceremoniji otvaranja igara.
”Čekali smo u tunelu kao i sve ostale reprezentacije. Kada je oficijelni spiker najavio izlazak Bosne i Hercegovine 120.000 ljudi nas je pozdravilo gromkim aplauzom. Digao sam zastavu koliko sam god mogao u vis i tako je nosio cijeli krug oko stadiona. Vidi se i na snimku otvorenja tih igara da je režiser jedino BiH dva puta prikazao prilikom svečanog defilea. To znači da smo privukli veliku pažnju”, prisjeća se Saračević tog 25. jula 1992. za Anadolu Agency (AA) i nastavlja:
”Ono što je meni ostalo u sjećanju je da je temperatura bila 35 ili 36 stepeni, a da je kroz mene prolazila jeza. Ne znam kako bi opisao taj osjećaj, bila je to jeza od ponosa, prkosa i inata zbog svih dešavanja u BiH. Došli smo na Olimpijadu i pokazali svijetu da postoji BiH, zemlja u kojoj se tada dešavao strašan rat. Mislim da mi je u tome trenutku u tom svom mom prkosu i inatu pokušao oduzeti zastavu da ne bi imao nikakve šanse. Mogao mi je samo ruku otkinuti. Bio sam najsretniji čovjek na svijetu.”
Olimpijski tim BiH te ratne 1992. godine okupio se u Splitu. Saračević je došao prvi, jer se zbog ratnih zbivanja nije mogao vratiti u Tuzlu nakon takmičenja na kojem je nastupio u Zagrebu.
”Te 1992. BiH je priznata kao samostalna država. Tako su stekli uslovi i za formiranje Olimpijskog komiteta BiH. Prvi predsjednik i osnivač bio je Stjepan Kljuić. Zahvaljujući tome formirali smo i olimpijski tim za Barcelonu. Određeni su takmičari koji će predstavljati BiH, a okupili smo se u Splitu zahvaljujući Antonu Vrdoljaku, tadašnjem predsjedniku Hrvatskog olimpijskog komiteta. U Splitu smo boravili desetak dana i obavili zajedničke pripreme, nakon čega smo otputovali za Ljubljanu. Zahvaljujući Sabahudinu Vugdaliću koji nam je osigurao smještaj u Ljubljani, gdje nam je došla olimpijska oprema, smo boravili dva dana, a potom sa slovenačkim olimpijcima avionom otputovali za Barcelonu. I ovom prilikom se želim zahvaliti Olimpijskom komitetu Slovenije koji nam je plati put do Španije”, priča Saračević.
Zanimljiva je i priča vezana za zastavu BiH na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni. Prvobitno su bh. sportisti trebali nastupiti pod zastavom Međunarodnog olimpijskog komiteta, ali na posljednjem ručku pred polazak na igre došla je informacija da će moći nastupiti pod zastavom BiH.
”Kada smo stigli u Barcelonu, dan kasnije je došla i delegacija OK BiH s trenerima. Na sastanku prije ceremonije predsjednik Kljuić je predložio da ja nosim zastavu, s čim su se svi složili. Kada smo stigli na stadion, vidjeli smo da zastava BiH nije kao ostale, nego da je na njoj nacrtan grb sa zlatnim ljiljanima. To se desilo jer su organizatori kasno dobili dopis da ćemo moći nastupati pod našom zastavom. Srećom uz sebe smo imali četiri ili pet zastava BiH koje su bile istog formata kao i ostale, pa smo ih ustupili organizatorima. Odmah su skinuli nacrtane zastave i postavili one koje smo im dali”, kaže nekada sjajni bacač kugle.
Iako je nastup na Barceloni bio veliki doživljaj za Saračevića, ali i za sve ostale bh. sportiste, sjajnog atletičara i dalje boli činjenica što nije bio dovoljno spreman da ostvari veliki rezultat na Olimpijadi. ”I dalje me boli to što su na takmičenju u bacanju kugle bili sve atletičari koje sam ranije pobjeđivao. Međutim, u tom momentu zbog velik sekiracije i brige za BiH i porodicu, te slabih priprema, jednostavno nisam mogao ostvariti vrhunski rezultat. Niko od nas nije bio na svom najvišem nivou. Ali, ipak smo uspjeli da predstavimo BiH svijetu na najvećoj sportskoj smotri. Najbolji rezultat ostvarila je Mirjana Horvat koja je bila osma u streljaštvu. Bilo je to zaista sjajno ostvarenje u takvim okolnostima”, zaključio je Saračević koji se nakon Olimpijade zajedno sa koleginicom iz reprezentacije Kadom Delić humanitarnim konvojem iz Splita vratio u svoju Tuzlu.
Šamarlić poginuo pred polazak za Barcelonu
Na tadašnjim olimpijskim igrama u timu je trebao biti i Vinko Šamarlić, džudista sarajevskog Željezničara. Odbio je dozvolu za napuštanje prve linije jer nije želio ostaviti svoje saborce iz Specijalne jedinice MUP-a BiH. Na Hrasnom Brdu, u jednoj od borbi za odbranu Sarajeva, 8.juna je poginuo Vinko, samo nekoliko dana pred njegov polazak u Barcelonu.
A.S / kakanjinfo
