Rijetko se događa da neko za veoma kratko vrijeme postigne ono što većina drugih ljudi ne može ostvariti za cijeli svoj život. Duhovno i intelektualno zrijenje profesora Abdulaha Čelebića, njegov imamski rad te krajnja predanost u angažiranosti na poslovima objedinjavanja i uređivanja vjerskoga života bosanskih muslimana, kako na prostorima nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije jednako tako i u dijaspori, ostavili su dubokoga traga na generacije muslimana mada, objektivno sagledavajući, njegov doprinos još uvijek nije adekvatno valoriziran niti priznat.
Rahmetli profesor Abdulah-efendija Čelebić rođen je 10. jula 1961. godine, u Donjem Kaknju, u općini Kakanj.
Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese 1979. godine, upisao se na Islamski teološki fakultet u Sarajevu, današnji Fakultet islamskih nauka.
26. marta 1984. godine, uspješno je diplomirao i stekao zvanje diplomiranog teologa islamskih znanosti.
Nešto ranije, u januaru 1984. godine, raspoređen je na dužnost profesora arapskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Učenici koji su pred njim učili arapski jezik govorili su da ono što znaju arapskog jezika, naučili su od profesora Čelebića. A to znanje bilo je sasvim dostatno za razumijevanje, prevođenje i solidno komuniciranje na tom jeziku.
Vremenom je profesor Abdulah Čelebić u Gazi Husrev-begovoj medresi preuzeo obavezu održavanja nastave i iz predmeta akaida i kaligrafije. Njegova posvećenost preuzetim obavezama posvjedočena je velikim trudom u pripremi literature za ove predmete.
Ozbiljno se baveći kaligrafijom, profesor Čelebić je uvidio potrebu studioznijeg analiziranja oblasti islamske umjetnosti. Iz toga razloga odlučio je pripremiti udžbenik koji bi učenicima poslužio kao svojevrstan uvod u sâmu disciplinu i umjetnost kaligrafije. Udžbenik iz Islamske umjetnosti uspio je napisati do kraja svoga života, ali ga nije stigao objaviti.
Dok se spremao na redovne dnevne obaveze 10. oktobra 1992. godine, prilikom izlaska iz kuće, navođena granata pala je tačno ispred ulaza. Profesor Abdulah Čelebić je poginuo, a supruga i kćerka, koje su ga pošle ispratiti, tom prilikom su ranjene.
Sahranjen je u haremu svoje džamije na Carini, na Vratniku, u Sarajevu, a tom prilikom dženazu su suznih očiju pratile i žene posmatrajući je iz džamijskih prostorija. Prisutnom novinaru karakter profesora Čelebića najbolje je objasnio jedan stariji čovjek, koji mu je teško se suzdržavajući od plača suznoga lica rekao:
„Šta osjećam prema njemu najbolje ti može reći moje lice. Ovo je bio veliki čovjek”.
Više saznajte klikom ovdje
