U gradskoj jezgri Kaknja, ali i u drugim dijelovima naše općine, ali i u drugim gradovima, svakodnevna i uobičajena pojava postalo je bezobzirno bacanje smeća na travu, trotoare, ceste i sl, razbacivanje smeća oko zgrada, u parkovima, oko kontejnera, bacanje u korita rijeka, dakle gotovo na svako mjesto.
Toliko je ta pojava uzela maha da se počinje tretirati kao normalna stvar, pa više u javnosti gotovo da nema ni čuđenja, ni osuda, ni podizanja glasa protiv ovih pojava…
Sasvim normalna pojava je postalo iz automobila u pokretu izbaciti smeće, na parkingu istresti pepeljaru iz automobila, baciti opušak bilo gdje, sa balkona istresti mrve i smeće na balkone ispod, razbacati po travi, cesti i trotoaru papiriće pokupljene u nekoj kladionici, baciti omot od čokolade , žvakaću gumu ili vrećicu bezobzirno mimo kante za smeće, razbacati promotivne materijale po stubištima, ugurati smeće u kutiju hidranta unutar zgrade, baciti iskorištene dječije pelene u šumi ili u korito rijeke, gaziti i čupati cvijeće, slomiti sadnice tek zasađenog drveća, ubaciti vrećicu otpada u malu korpicu uz šetalište umjesto da se ista odnese u kontejner jer su male korpice namijenjene za sitni otpad (papirići, omoti i sl)…
Nekorektan odnos prema prirodi posebno je evidentan tokom proslave prvomajskog praznika kada se po kakanjskim livadama, izletištima i proplancima ostavljaju velike količine smeća.
Krajnje je vrijeme da svi zajedno podignemo glas i jasno kažemo: primitivac je onaj koji baca sve i svašta mimo kontejnera, ološ je onaj koji baci smeće u prirodu, bahat je onaj koji uništava prirodu…
