Novi uslovi života promijenili su svakodnevicu, pa zbog pandemije većina ljudi provodi više vremena u svojim domovima uz ekrane pametnih telefona, računara i televizora. Međutim, to nije dobro naročito za djecu u ranoj životnoj dobi.
U posljednjoj deceniji u psihoterapijskoj terminologiji pojavljuje se novi izraz tzv. “ekranizam”, koji se veže za negativan utjecaj ekrana na mozak, naročito kod mališana. Gledanje ekrana direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem djece.
OPREZ – EKRANIZAM KAO AUTIZAM ‼️
Projektna aktivnost Udrženja OKC Kakanj i portala KAKANJINFO
Govorimo o problemu ekranizma. Zbog povećanog korištenja mobilnih telefona, računara i televizije, sve više djece kasni u razvojnim fazama, te imaju problema sa govorom, motorikom i pažnjom. Kako prepoznati i prevenirati problem ekranizma?
Ekranizam – “bolest” modernog doba
Ovaj pojam su u struku uveli psiholozi da opišu skup negativnih posledica koje prevelika izloženost ekranima ostavlja na dečiji mozak.
Zavisnost od ekrana, interneta i igrica je odnedavno uvrštena u bolesti zavisnosti.
Posvetićemo ovoj temi seriju postova i objava blog post jer smatramo da je važno podići svest mladim roditeljima!
Aktivnosti koje će podstaći Aktueliziranje, opštu prevenciju, zaštitu i održivost edukacije djece, mladih i roditelja djece o štetnosti i uticaju EKRANIZMA na njihove ličnosti i porodice u Kaknju“
Tokom 2022 i 2023.godine realizuje : Udruženje OKC Kakanj
Uz podršku Općine Kakanj i medijskoj partnera portal Kakanj Info
Ukoliko vaše dijete ne prihvata saradnju i odbija prestati koristiti mobitel i druge vidove tehnologije to je zasigurno alarm i prvi simptom pojave ovog stanja kod mališana.
Također, jedan od znakova da vaše dijete previše koristi tehnologiju jeste odsutnost i slaba koncentracija na određene aktivnosti. Djeca se također prebacuju s jedne aktivnosti na drugu, prethodno ne završivši započetu.
“Ekranizam” vrlo često može prerasti i u socijalni poremećaj, s obzirom da djeca zbog prekomjerne upotrebe tehnologije odbijaju interakcijiju s okolinom.
Pravovremeno djelovanje vrlo je važno da bi dijete imalo pravilan rast i razvoj. Važno je da roditelji na vrijeme primjete promjene na djetetu te da potraže pomoć.
Psihologinja-psihoterapeutkinja Ankica Baković kazala je da pod “ekranizmom” u stručnom radu podrazumijevamo sve one poteškoće koje vidimo kod djece, a nastale su zbog prekomjerene izloženosti djece ekranima u ranoj životnoj dobi.
Po porodičnom zakonu u BiH zapuštanje djeteta spade u kazneno dijelo te bi u takvim slučajevima kada je nemar roditelja doveo do razvoja patologije kod djeteta moglo biti otvoreno i pitanje snošenja kaznene odgovornosti.
Nužno je u takvim slučajevima roditelje uključiti u psihoterapiju kako ojačali njihove roditeljske kompetencije, kako kaže, želi vjerovati kako je do nemara došlo nehotično u neznanju roditelja do kojih posljedica izlaganje ekranima kod djece može dovesti.
Takva djeca se odmah po prepoznavanju poteškoća moraju uključiti u process neurofeedback terapije koja ima za cilj pokušati rad mozga vratiti u balans te pripremiti mozak da bi stručnjaci logopedi, defektolozi, okupacijski terapeuti, terapeuti senzorne integracije i ostali u kraćem vremenu imali bolja napredovanja. Za uspješnost terapija odlučujuća je dob djeteta.
Rana intervencija, rad do 3 godine života je ključan. Mozak djeteta je najosjetljiviji u ranoj dobi te samim time i negativni utjecaj ekrana je najjači upravo tada.
“Naučnici neuropedijatrijske studije navode kako djeca do 3. godine života nikako ne smiju biti izložena ekranima, od 3. godine do 6. godina po pola sata te djeca školskog uzrasta korsitit ekrane u pasivnom gledanju (facebook, instagram, TV i sl.) i igranju igrica ukupno dnevno bi smjela provoditi maksimalno jedan sat. Rad na računaru, kao online nastava, je aktivan ciljani mentalni rad u interakciji tako da on ne spade u rizike ekranizma”, pojašnjava.
“Ekranizam” kod mališana u BiH
Zanimalo nas je koliko se u Bosni i Hercegovini posvećuje pažnja problemu “ekranizma” kod mališana. Psihoterapeutkinje kažu da roditelji postaju svjesni problema tek nakon pregleda i razgovora sa stručnim licem.
“Zadnjih desetak godina održala sam više desetaka tribina, predavanja, gostovanaj na temu ‘ekranizma’ i mišljenja sam kako se o opasnostima ekrana ne govori dovoljno ozbiljno. Roditelji koji se javljaju u moje Neurofeedback centre u Banja Luci, Mostaru, Livnu, Zenici i Sarajevu tek kroz snimku poteškoća u radu mozga kod njihovog djeteta i razgovor o izloženosti ekranima uspiju povezati koja je uistinu šteta nastala. Potom radimo na osmišljavanju terapije kako bismo stanja poboljšali”, dodaje jedan stručnjak.
Psihoterapeutkinja naglašava da uvijek roditelje upućuje da posvjedoče svoje iskustvo drugim roditeljima koji možda isto u neznanju izlažu svoju djecu opasnostima bez jasnog uvida koji problem u mentalnom zdravlju djeteta time mogu napraviti.
Edukativni ONLINE projekat Udruženja OKC Kakanj “OPREZ – EKRANIZAM KAO AUTIZAM”!
Uz podršku Općine Kakanj
Medijski partner: Internet portal KakanjInfo
