Poštovani sugrađani,
ove godine 15.april-Dan općine Kakanj obilježavamo u ozračju pomiješanih osjećanja obzirom na izazove sa kojima se svakodnevno susrećemo. Sudbina našeg zavičaja ogleda se u činjenici da su ugalj i kamen temelj naše ekonomije i osnova naše egzistencije. Mi nemamo more, turizam nije i ne može biti naša primarna ekonomska grana. Kakanj nije ni administrativni centar u kojeg dolazi novac iz drugih sredina.
Takva sudbina koja je sama po sebi teška dodatno je gorka jer kopanje uglja i kamena neizbježno donosi devastaciju prostora i brojne druge nedaće poput klizišta, smrti rudara, povreda na poslu, nužnog iseljavanja ljudi, uništavanja infrastrukture, zagađenja i slično.
Nama je posve jasno da neće neko drugi doći i rješavati naše svakodnevne dileme, izazove, iskušenja i probleme što znači da u najvećoj mjeri zavisimo sami od sebe. Zato je veoma važna naša unutrašnja povezanost i međusobna saradnja između općinskih struktura, privrednih subjekata, nevladinih organizacija, građana i drugih subjekata. Iz višedecenijskog susretanja sa teškim životnim iskušenjima mi smo naučili da u teškim momentima požurimo pomoći jedni drugima. U tome je naša veličina i to je razlog za ponos. U moru senzacionalizma takva naša veličina se teško primjećuje, a nekada ni mi sami toj činjenici ne pridajemo veliki značaj jer se sloga, solidarnost i zajedništvo u Kaknju jednostavno podrazumijevaju. Tako je bilo i u proteklom teškom periodu kada smo se susreli sa iskušenjima u obliku klizišta na Površinskom kopu „Vrtlište“, u obliku prodora vodene bujice iz tunela Ribnica na regionalu i autocestu, te u obliku klizišta u Malješu.
Istovremeno sa našom borbom sa poteškoćama i izazovima koje donosi surovost prirode i industrijski razvoj, mi danas vodimo i borbu za svijetle perspektive i budućnost kakanjskog rudarenja i energetike. Zato danas sve kakanjske snage moramo usmjeriti u pravcu zalaganja za realizaciju projekta grijanja Sarajeva toplom vodom iz Termoelektrane Kakanj jer se ovim projektom osigurava opstanak termoelektrane i kakanjskog rudarstva u decenijama koje su pred nama. To u suštini znači da se danas vodi borba za egzistenciju generacija stanovnika Kaknja koje odrastaju i generacija koje dolaze. U toj borbi nam treba što više sloge, upornosti i mudrosti.
Dok traje naša borba da se iz uglja i kamena osigura egzistencija i da ta djelatnost ima svijetlu perspektivu, mi nastojimo razvijati i druge grane privrede koliko je to moguće raditi u uslovima kada je gotovo cjelokupan prostor podređen industriji.
Razvoj poduzetništva i poljoprivrede su naše perspektive. Najteži posao u tome je mijenjati čovjekovu svijest. Nekada se vodila kampanja da ljudi ostave njive i pređu u industrijski sektor. Nakon urušavanja socijalističkog društveno-ekonomskog uređenja, te nakon ratnih stradanja, novi trendovi u ekonomiji su nalagali i danas nalažu obrnut proces. Danas moramo ljude vratiti na njive i objašnjavati da je moguće uz podsticaje osigurati egzistenciju kroz mali biznis. Kada u Kaknju još više zaživi poljoprivredni sektor, kada svaka garaža i svaki slobodni poslovni prostor bude mjesto realizacije malog ili srednjeg biznisa i kada se u potpunosti primijeni zavičajno patriotsko načelo kupovine kakanjskih proizvoda i korištenja kakanjskih usluga umjesto trošenja novca u drugim sredinama tada ćemo osjetiti i značajne pomake u pogledu zaposlenosti.
Sa ovakvim porukama svim građanima Kaknja čestitamo 15.april-Dan općine Kakanj.
Predsjedavajući OV Općinski načelnik
Slaven Katičić Nermin Mandra
