Nadala sam se da ću ovo pisati mnogo kasnije, ali što bi rekla moja mama: “Čovjek snije, Allah određuje”. U trenutku kada dijete “sazna” da mu roditelj ima još 30 dana života, prelista životni album u 30 sekundi, pokušavajući prihvatiti da Bog ipak ima druge planove za koje nisi spreman. “Šta kaže doktor?”, pita moja mati onakva nestrpljiva, kakva je uvijek bila, a u isto vrijeme s blagim izrazom lica, traži od mene pozitivne vijesti…
I ovaj put moram slagati, a neće biti prvi da je moram zaštiti od istine koja vodi u tugu i strah od neizbježnog.Nije ovo nešto što nismo prolazile. Ranije smo, tačnije prije tri godine, junački prošle istinski strah koji se zove kraj, jer nismo kako kažu na vrijeme došli. Ni dandanas ne znam šta u pravom smislu to znači, ali izraz lica i tuga koju sam u tom momentu osjećala bile su iste kao i sada.Loše stvari i ranije su se događale u životu. Mama me uvijek učila da se naučim nositi s tim bez obzira koliko bolno da je bilo.Koristiti zdrav razum kada stvari ne idu kako treba i nositi se s tim, kriti tugu i biti nesretan, a da mama ništa ne primijeti bilo je preteško.
Smijeh, pa i šuplja koju smo mogle razbaciti, svakodnevno je osnaživao njen pozitivan duh a meni davao snagu.
Bez sumnje, vjerovanje u Boga i spoznaja da nam On olakšava ovo sve, s obzirom na dijagnozu, njen karakter i snaga nisu posustajali, hvala Bogu, iz dana u dan .Pobrinula se da svaki dan znam koliko me voli i koliko želi da ozdravi kako bi mogla biti uz mene i nas.
Majku poput nje, koja je vjerovala da ću postići puno u životu i da ćemo zajedno prolaziti kroz najvažnije trenutke, poželi svako a rjetki je imaju.Zahvalna sam Bogu što nam je omogućio da zadnjih osam godina postanemo još bliže i provedemo puno kvalitetnog vremena zajedno.Držat ću se tih lijepih sjećanja i svima govoriti da svakodnevno kažu svojim najmilijim da ih vole kao što si i ti mene učila.Naučila si me da živim život svakog dana kao da je posljednji, jer niko od nas ne zna hoće li mu to biti ovaj današnji. Najviše od svega pamtit ću da si u zadnjim trenucima života bila najhrabrija majka na svijetu.
Želim da budem kao TI, ona koja će uvijek biti ponosna na svoju djecu, koja će voljeti sve njihove mane i koja će u svakom trenutku njihovog života raditi ono što je najbolje za njih i porodicu. Vjerojatno ću griješiti. Učila si me da postoje i greške, ali one će nastati iz ljubavi i dobre namjere. Molim vas, zagrlite svoje roditelje malo jače i nikada ih ne uzimajte zdravo za gotovo, jer ne znate kada ih možete izgubiti.
Ona, moja MAJKA, za mene je bila BORAC kojeg svako dijete poželi i koju sam ljubomorno čuvala samo za sebe.Hvala ti za sve radosne trenutke koje si donijela u moj život, što si bila uz mene i kad drugi nisu. Hvala ti što si me branila i kad to nisam zaslužila. Volim te najviše na svijetu.Molim Allaha dž. š. da te primi u Džennet bez polaganja računa. Amin! – napisala je Meldina Ugarak, dokazani sportiskinja, dobar insan i Zastupnica u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona.
